četvrtak, 1. prosinca 2011.

Pruga (4-8)


- 4 -

Odahnuo sam poslije čitanja izvještaja, zapalio cigaretu, a u sali je zavladao muk. Niko nije htio započeti diskusiju, ali je većina bila zatečena onim šta su imenovani radili, takve ih nisu poznavali, a sada su postepeno uviđali da se spremalo veliko zlo, tu pred njihovim očima, od ljudi koje su dobro poznavali i od kojih to nisu ni u snu očekivali. Saznanje da su radnici već bili podjeljeni po raznim spiskovima na osnovu nacionalnosti, mogli su povezati s onim šta im se spremalo, djelovalo je kao hladan tuš, pa su im se i tjela i misli na tren ukočile. U očima sam im vidio sjenu nevjerice i strah od onog šta je moglo biti da nije bilo reza druga Tita.

Led je probio Maričić Nikola, rodom iz Potkonja ispod Knina, koji je prije godinu dvije preselio iz Beograda u Split sa porodicom. Žena mu je bila profesorica, rođena Beograđanka, a kćer studirala medicinu. On se u Beogradu našao kao momak, učio za otpravnika, pa se promangupirao i napustio školu i počeo raditi na željeznici s ono malo škole šta je imao. Sada je stnovao u zamjenjenom stanu na Radničkom šetalištu, a radio u ŽAT-u Split Predgrađe kao blagajnik. Ustade on, katriga zaškripa, odjeknu zvuk cjelom salom kao da je prazna, nakašlja se i upita:

- "Drugovi, ja bi Komisiji postavio par pitanja. Prvo je, da li je Komisija prihvatala ičije sugestije? Drugo je, da li je prihvatala ičije stavove? Treće je, da li je Šukara iznad Komisije po funkciji? Četvrto, da li su stavovi u Komisiji bili jedinstveni?"