- 81 -
Tog avgustovskog dana bijaše neobično toplo i sparno. Svi smo željno iščekivali prvu kišu da rashladi atmosferu. Odužila se ova suša i vrućina danju noću.
Oko osam sati zazvoni telefon. Zove Boćo iz prometnog ureda da hitno dođem tamo, da me traži neki stariji čovjek. Pitam se ko bi to mogao biti, da je mlađi možda bi bio neko od kolega iz srednje škole koji dolazi na ljetovanje i javlja se u prolazu, ali se ne mogu sjetiti ko bi mogao biti od starijih ljudi. Razmišljam tako dok prelazim kolosjeke pazeći na kretanje manevarke i na dolazeće vozove.
Ispred prometnog ureda čeka stariji, sjedi i proćelavi, sini čovječuljak u zgužvanoj bjeloj košulji i svjetloplavim ljetnim hlačama i sandalama na bosim nogama. Ne poznajem ga, možda je neko drugi u prometnom uredu kod Boće i htjedoh proći mimo njega kad mi se on obrati:
- "Vi ste kolega Mažibrada?"
- "Da." - prihvaćam pruženu ruku.
- "Ja sam profesor Rafajac, sa Ekonomskog fakulteta u Osijeku, rekli su mi kolege da radite ovdje." - predstavi se - "Imate li vremena za kavu."
