Karijera - Putovanje u osrednjost (46-50)

- 46 -

Miličin brat Stevo se u nedjelju vjenčava s Danicom Mandić, Jekinom kolegicom iz srednje škole i s posla u "Dalmi", prije u Splitu, a sada u Kninu, u Robnoj kući.
Sa Vlake smo otišli u subotu popodne u Mokro Polje da se pomogne oko priprema, a tamo su se svi Miličini, braća i sestre, bili već okupili: brat Jovo i žena mu Mira, brat Luka, sestre Dara, Jeka i Janja, sve stigle od Hvara do Kule u Vojvodini.
Sve se čistilo i spremalo, svak je ima svoje zaduženje, a mene zadužiše da se brinem o djeci, Jasenki i Goranu, i da im ne smetam oko pečenja i kuvanja, spremanja kolača i štošta drugog i da se ne umaram puno, jer ću u svatovima, kao najmlađi zet, biti barjaktar, da je takav običaj.
S djecom meni nije bilo teško, ona imaju pitanja a ja odgovore, spustim se na njihov nivo odnosno podjetinjim, uvažavam ih kao da su veliki i odrasli i lako nađemo zajednički jezik, pa oni mene slušaju u svemu kao drugara, a ja im kao "pametniji" odgovaram na sva bezbrojna pitanja o svemu i svačemu jednostvanim odgovorima i "ozbiljno", te ona uvažavaju i čak imaju savjete i zabrane koje nisu baš ono šta ja hoću nego šta tako treba i mora se.
S djecom sam nakitio "Fiću", a ja sam im dozvolio da se njih dvoje oko toga maksimalno angažiraju kao "umjetnici", te se svi čudiše kako im djeca ne smetaju i ne "...muvaju se oko nogu...".
Zaspalao se kasno noću, sito i pripito, a s planom da se sve finalizira i dotjera u malo vremena što ostaje dok se krene po mladu u Mandiće, dolje ispod Đevrsaka. Raspitao sam se u detalje šta je moja dužnost kao barjaktara i ukratko mi objasniše po onom "...to se zna..." i shvatih da moram nositi zastavu u polasku po mladu u prvom autu, a po povratku i ono što se na barjak nakiti, a to po običaju bi bila neka "...pjevčina ili kokoš..." koja se "ukrade" od maladinih da bi bilo dosta sretna s podmlatkom u novoj porodici.
Zora dođe za čas, ženske se prihvatiše poslova oko kolača i ostale hrane, a muški oko sječenja pečenja i namještanja stolova i sjeđa za predvidljivi broj svatova, pa i još više, za svaki slučaj.
Središmo se i obukošmo kako treba i u deset krenu kolona auta. Ja sam bio u prvom na suvozačkom mjestu i kroz otvoren prozor držao prilično dugo i teško koplje s povelikom srpskom zastavom dok je na haubi bila rastegnuta i učvršćena jugoslavenska zastava okićena cvjećem.

Karijera - Putovanje u osrednjost (41-45)

- 41 -

U "grad" nismo ni izlazili, sve se svelo na posao od ranog jutra do kasnog popodneva, a onda do kasno uveče pripremanje za sutrašnji dan: kuvanje, pranje, čišćenje, peglanje, a sada kada je Jasenka u bolnici stalno telefoniranje popodnevni pogled kroz prozor Zaraznog i nakon toga mekanholija, nevoljnost i briga šta će dalje biti.
U takvoj nevolji pridruži mi se i druga. Pravnik Hrvoje Galić mi u povjerenju reče da imaju neke tužbe u vezi moga stana, a što sam ja smatrao već gotovom stvari i da se o tome neće više voditi nikakvi razgovori, jer mi je ostalo da čekam završetak gradnje zgrade i useljenje. On mi nije mogao reći ko i zašto tuži jer je to slučajno saznao nenamjerno slušajići povjerljivi razgovor Bana i Birđe iz susjedne kancelarije, a inače se o tome pred njim još nije govorilo niti je vidio bilo kakve papire.
Pitam se o čemu se sad tu radi, ta svi žalbeni rokovi su prošli, čemu sad pokretati to pitanje i zašto to nekome treba. A unapred mi je jasno da s tim Ban nešto smjera, jer me sa svim dosada poduzetim potezima nije mogao "upokoriti" i "privući na svoju stranu" u "svoj klan". Odlučim da čekam, praviću se da ništa ne znam o tome dok ne dobijem zavnične informacije ili na stručnom kolegiju ili preko papira, a ako se tužba ne odnosi lično na mene već na poduzeće moja briga će biti ta da imam uvid u postupak i tražim od pravnika da moji interesi ne budu ugroženi, a pošto je to Banov cilj od samog početka rješavanja mog stambenog problema, neću dozvoliti da namjerno opstruira obarnu pa po negativnoj presudi za poduzeće, a tako i za mene, neoćno širi ruke i govori da je sve s pravne strane poduzeto, ali se nije moglo protiv zakona, šta on od početka tvrdi.
A moj adut je bio Delija, iskoristio je u dogovoru s Banom moj slučaj "kriičnog kadra" da se i on progura kroz zavjetrinu, iako se njegov slučaj nikako nije mogao tretirati kao moj. On dobija stan od ŽTP-a na Ravnim njivama nadajući se da će 50% sredstava dobiti od "Dalmacijavina" kad mu tamo žena Donata dođe na red po stambenoj listi, a to će biti, " ... ko zna za koliko godina...", ili bolje rečeno ŽTP-u te pare neće biti nikad uplaćene.