Pruga (66-70)

- 66 -

Naredni dan smo radili do večere, a onda Riječani Mile Karapandža i Vlado Tomić, kao domaćini skupa, koji su tu bili sa svojim privatnim autima, predložiše da idemo u "Sotomarino" , noćni klub sa striptizom u Opatiji.

- "Ulaz je skup, ali vredi viditi." - smiju se oni.

Odlučimo se ja, Čedo Pavlović, Vlatko Grgić, Gojko Rašković i Zvonko Mehaković da s njima dvojicom odemo tamo. Sjedošmo u auta oko devet sati i začas stigošmo u Opatiju, učini nam se još rano za klub i sjedošmo u blizini u neki kafić i popišmo piće.

Tačno u deset odošmo u klub, koji se nalazio u suterenu, silazilo se niz par stepenica, u jednoj maloj sporednoj ulici u blizini centra. Muzika je treštala, svjetla iz malih i jakih reflektora su svakog podmlađivala, a od obična svakodnevna odjela pravila smoking. Gledamo jedan drugog i ne prepoznajemo se, toliko smo podmlađeni i uljepšani osvjetljenjem.

- "Vlado, kad bi ti tako mogli podmladiti njega ko bi s tobom na kraj!?" - zafrkava Gojko starog kompanjona Vladu Tomića.

Pruga (61-65)

- 61 -

Došlo je vreme da idem na ispit iz predmeta Ispitivanje privrednog poslovanja, koji smo mi studenti skraćeno zvali "Analiza", kod profesora dr. Zvonimira Benašića. Dobro sam ga spremio, kao za sebe, jer mi je to znanje bilo neophodno na radnom mjestu. Sve ono što sam učio mogao sam praktično testirati i primjeniti na radnom mjestu, pa nisam osjećao ni onu minimalnu "pozitivnu" tremu koju bi uvjek imao prije ulaska u profesorski kabinet na ispit.

Putovanje nije moglo biti bolje. U beogradski voz je u Kninu ušla zgodna vitka crnka duge kose i upita me ima li mjesta u kupeu.

- "Naravno da ima, samo izvolite." - pokažem joj na stranu gdje sam ja sjedio, dok je prekoputa već "mrtvim" snom spavao postariji čovjek ispruživši se preko sva tri sjedišta.

Pomognem joj da na prtljažnik stavi mali elegantni kofer i ona se zahvali:

- "Puno hvala, bojala sam se da će biti gužva."

Upoznamo se, ona je bila nova profesorica u gimnaziji u Gračacu, Ceca Dakić, rodom iz Otočca. Putovala je u Beograd da podigne neke papire na fakultetu da bi sredila formalnosti za radno mjesto, pošto fakultetska birokracija nije na pismene zahtjeve reagirala.

Pruga (56-60)

- 56 -

Krajem avgusta šefovi se počeše vraćati sa godišnjeg odmora, čisto im je bilo krivo što nije bilo nikakvih problema u njihovu odsustvu, već naprotiv, posao je išao boljim tokom nego kad su oni tu. A tada poče veliko premještanje službenika. Knjigovodstvo se smjesti u bivšu staničnu brijačnicu, materijalno knjigovodstvo u nekadašnji kolni ured stanice Split, obračunska grupa ostade gdje je i dosada bila u staroj staničnoj zgradi sinjske pruge, a do nje u drugoj mračnoj kancelariji smjesti se šef ekonomske službe Frane Sunara, do njega referentica za obračun osobnih dohodaka Kruna Meić, zatim ja kao samostalni referent za plan, analizu i raspodjelu i do prozora prema kolosjecima referent za investicije, investiciono i redovno održavanje Nikica Vučičević-Mišo.

Po odredbama Pravilnika o sistematizaciji ja sam zamjenjivao na ovom radnom mjestu šefa službe, a kao samostalna referada imao sam ovlasti da se neke odluke ne mogu donositi bez moje saglasnosti, jer organima upravljanja i rukovođenja trebalo je podnjeti pismeni predlog s obrazloženjem i za to sam ja snosio odgovornost. Ustvari, kod mene su stajale pare OOUR-a i moja je briga bila da se troše onako kako je planom poslovanja predviđeno i tamo gdje je predviđeno.

Pruga (51-55)

- 51 -

Promjene u organizaciji poduzeća su formalno nastupile od prvog juna, nestala je Saobraćajno transportna radna jedinica Split, a počela da organizacijski djeluje OOUR Saobraćajna sekcija Split. Odlukom organa upravljanja, sada SOUR ŽTP-a Zagreb, za v.d. direktora OOUR-a je postavljen Danko Saraga, s visokom stručnom spremom stečenoj završetkom Visoke privredne škole u Zagrebu. OOUR je imao organizacijsku podjelu na Zajedničke službe, koje su se djelile na Saobraćajnu, Komercijalno-transportnu, Ekonomsku i Opću i pravnu službu. Na čelu Saobraćajne službe bi je Ćiro Vučenović, saobraćajni inžinjer, došao sa mjesta šefa stanice Solin, Komercijalno-transportnom rukovodio je Svetislav-Slavko Pribudić, sobraćajni inžinjer, koji je došao sa mjesta pomoćnika u Komercijalnom predstavništvu ŽTP-a u Splitu, Općom i pravnom službom je rukovodio Lazo Ožegović, apsolvent prava, bivši sekretar STRJ Split, a na čelo Ekonomske službe postavljen je za v.d. Frane Sunara vanredni student četvrte godine Ekonomskog fakulteta u Osijeku, bivši Samostalni referent ekonomskih poslova u STRJ Split.

Tog junskog jutra šef Ćiro mi reče da trebamo obojica otići kod Sarage u Split, na željezničku stanicu, gdje je po svakojakim ćumezima bila raštrkana uprava Sekcije. Koliko je on čuo razgovaraće se o mom rasporedu na radno mjesto Samostalnog referenta za plan, analizu i raspodjelu i o njegovom rasporedu za šefa Saobraćajne službe, a saznaćemo i kakva će biti ostala ekipa s kojom bi trebali ubuduće raditi.

Pruga (46-50)

- 46 -

Počeo sam pripremati ispite iz Organizacije kod prof. dr. Dragutina Mileraja i Ekonomike industrije kod prof.mr. Vladimira Leke, zadnja dva ispita iz treće godine, i Ekonomike komune kod prof.dr. Petra Anića iz četvrte godine, dekana Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

A na repeticije iz Statistike počela mi je dolaziti Milica, pripremala se za aprilski ispitni rok na Višoj ekonomskoj.

Naši odnosi su i dalje bili prijateljski, a trebala je ovu pomoć pošto nije imala vremena ni koncentracije za samostalno učenje. Radni i međuljudski odnosi u njenoj firmi, predstavništvu makedonske firme "Skopsko pole" bili su nikakvi. Šef predstavništva se spetljao sa sekretaricom Vesnom, popovskom kćeri, udatom za nekog vojnog pilota, u ljubavnu vezu, pa je ona ljubomorna na sve ostale mlađe žene i djevojke u firmi, vršila psihičku torturu kao da je ona sve i sja u firmi, dodajući im poslove koji nisu bili predviđeni za ta radna mjesta, istovremeno oslobađajući sebe bilo kakvih radnih obaveza sem komandovanja. Žaliti se šefu bilo je uzaludno, on je morao biti na Vesninoj strani, tim više što je ona znala iz kreveta za njegove mutne radnje kojima je punio novcem svoje džepove. Naime, on je u sjeni legalnih poslova, nabavljao voće, alkoholna pića i sokove raznih firmi iz Makedonije i Srbije za svoj račun, ne evidentirajući to zvanično nigdje, a prodavajući preko švercerskih kanala na veliko "zelenoj mafiji" i tako ostvarivao solidnu dobit za sebe. Sve je to znala milicija i rukovodstvo u Skopju, ali nisu ništa poduzimali, jer je on znao koliko i kome treba dati da ga se ne dira.

Pruga (41-45)

- 41 -

Izvalim se onako obučen na krevet, bio sam daleko od sna. Cjeli taj razgovor me se dojmio tako da nije bilo izgleda da zaspem. Kao da mi je puklo neko ogledalo pred očima koje je do tada uljepšavalo drugu stranu života i ukaza mi se realni život, ogoljen i ružan, pun intriga, zavisti, podmetanja i laži.

Osjetih se star i shvatih da je poštenje najkraći put do siromaštva. A može li se protiv samog sebe i onog što je s majčinim mljekom u tebe ugrađeno?

I dosad sam pomišljao da mjenjam firmu, imao sam viši stepen stručne spreme koji u mojoj firmi nisu uvažavali, pa sam počeo pratiti oglase i natječaje, poslao nekoliko molbi tamo gdje mi je odgovaralo, ali od nikoga ne dobih odgovor.

Odgovor sam dobio nakon dugo vremena od Doma učenika srednjih škola kod "Prime" kojima je trebao šef računovodstva, da dođem na razgovor, ali kad sam se malo raspitao o plaći i poslovima koje treba raditi, nisam otišao. Direktorica je bila neka stara učiteljica, kojoj je šef računovodstva bio "Katica za sve", tajnik, računovođa, domar i nabavljač, a plaća je bila upola manja od one koju sam na željeznici imao. Ona je baš zato i tražila muškarca, preko kojeg bi lakše izlazila na kraj sa učenicima. Baba se bila zagrijala, pa je i po prezimenu zaključila da me Dušan poznaje i tražila od njega dodatne informacije o meni.

- "Znači, ti bi mjenjao firmu?" - pita me Dušan kad jedno popodne navrati u garsonjeru.

Pruga (36-40)

- 36 -

Krajem avgusta, poslije prve ljetne kiše, opet je bila vrućina, ali noći više nisu bile sparne. Rosa se vratila s godišnjeg i počela raditi opet u Solinu, čas jutarnju čas popodnevnu smjenu, a često je imala i noćno dežurstvo. Ona se kretala u svom "medicinskom" društvu, što s kolegicame iz škola, što s onima s posla. Plaća joj je bila mala, kao i moja, pa smo se snalazili kako smo znali i umjeli. Uglavnom, ako kupiš neku "veću" stvar od odjeće dobro moraš stisnuti na drugom mjestu. Sreća je bilo ta što si za premostiti manjak uvjek imao kolege koji su bez ustezanja pomagali pozajmicama do plaće i to što su počeli da masovno daju za sve i svašta potrošačke kredite, pa je bilo lakše i u više rata kupiti nešto "krupnije" nego odjednom platiti gotovinom.

Stevo i Ljubinka su se redovno javljali, mada je međusobna prepiska bila prorjeđena u odnosu na ranije, pa se sve svodilo na to da javimo jedni drugima ako šta ima "veliko" novo.

Braco i Ruža isto tako, on je bio još u Njemačkoj, ali je nagovještavao da bi se trebao uskoro vratiti, jer su radovi pri kraju.

Njihova pisma, posve razumljuvo, najviše su govorila o maloj Dijani i Nataši, a izgleda da je i njihovo međusobno sporenje spalo na podnošljivu mjeru.

Pruga (31-35)

- 31 -

Prva polovina augusta je, vruće danju, vruće noću. Vreme se stabiliziralo, ni maeštrala, ni burina, ni lebićade nema. Nebesko plavetnilo izbljedilo od sunca, a noću zvjezde pobjegle u velike visine neba. Radi ko raditi mora, grad i okolina puni domaćih turista, stranaca je nešto malo, valjda zbog konkurentske propagande i zbog upada ustaško-terorističke bande.

Kaća i ja učimo matematiku svaki dan, pa tako i danas u subotu. Počeli smo oko deset, a sad je već podne, ona se već dva puta išla tuširati hladnom vodom i opet joj vruće iako je spustila škure, uključila ventilator i obukla pamučnu tanku kućnu veštu. Kad joj se otvori usljed neke kretnje dekolte, vidim da ne nosi ređipet, a sve mi se čini da ni gaćice nije obukla.

- "Pa tebi nije ni vruće, uopće se ne znojiš, ja ću crći." - hladi se ona zadaćnicom.

- "Vraga nije, vidiš li da sam se ukočio kao popov kurac, ako bi se uspunta ka ti i ja bi se potio." - smijem se.

- "Bolje bi bilo da ti se ukoči on, a ne cilo tilo, bar bi neka od tebe imala koristi." - izaziva me ona.

- "Nema šanse, muda su mi se otegla do koljena, a po ovoj vrućini možda su se jaja i ugrušala." - odbijam je šaljivo.

Primjećujem da me gleda drugim očima, ali joj ne dajem do znanja da sam shvatio poruku, pravim se Toša.

Pruga (26-30)

- 26 -

Na poslu sam kroz jutro napravio obračun po ugovoru i odnio ga na potpis. Sve se to obavilo rutinski i posvršavalo do jedanaest sati, pa krenem na Sutjesku, kod Kaće, na dogovor oko zajedničkog učenja matematike. Imao sam vremena, pa krenem pješke uz Mažuranićevo šetalište, prođem pored osnovne škole, uz nekoliko skalina na nekoliko mjesta i nađem ulaz, pa stan na prvom spratu. Iznutra se čula galama, sačekam tren da se utiša i pozvonim.

Vrata otvori Kaća u laganoj prozirnoj kućnoj haljini:

- "Bravo, stigao si na vreme, taman da se prestanem svađati s ovim dripcem."

- "Po dogovoru, dobar dan." - nasmijem se.

Kroz uski tamni hodničić prođošmo u svjetlu kuhinju i trpezariju, desno je bilo, skopča sam, kupatilo, a ljevo dnevni boravak.

- "Malo je stisnuto, jednosobni je stan, ali se snalazimo." - kao da se pravda Kaća.

- "Šta možeš, tako se mora. Velika je nestašica stanova." - pokušavam razumiti stanje stvari.

- "Odavno su mami obećali proširenje, ali uvjek nekako izvisi. A ovaj smo dobili kad se brat Rato nije ni rodio. Poslije tata umro i znaš kako to već ide s bodovima i listama." - priča ona zavrzlame oko proširenja i pravda se skučenošću prostora u kojem njih troje žive.

Pruga (21-25)

- 21 -

Tog 20. Juna 1972. godine dan je počeo kao i obično. U svoju kancelariju u "Prvoborcu" sam stigao prije Marinka, sjeo, zapalio cigaretu i počeo listati "Slobodnu Dalmaciju". Ništa posebnog nije bilo po naslovima i podnaslovima, pa potražih je li koji članak Dušan napisao, a kad ne nađoh pročitah Smojinu kolumnu, Maršićeve gradske vjesti i Popadićeve kozerije. Dok sam čitao šale iz "Pometa" u kancelariju uleti Marinko i znajući šta će pitati odmah mu kažem:

- "Nisi zakasnio, niko te nije tražio i možemo na kavu."

- "Dobro je!" - napravi on naljevokrug i odemo u bife prekoputa ulzne kapije.

- "Juče ..." - zamisli se on - "... ili prekjuče, tražio te Tonči Kljaković, jes i li se vidio s njim?" - prisjeti se on, popi vinjak na eks i zatrese glavom, otpuhnuvši žestinu:

- "Majku srpsku, dobar je ovaj "Rubin"."

Nasmijem se grohotom:

- "Stvarno je dobar, ići ću sad kod Tončija."

Bez meračenja, uz dva tri dima cigare, popijemo kavu i vratimo se u kancelariju. On uze žuti šljem i plavi radnički mantil i ode u pogon, a ja se uputim u susjednu kamenu zgradu uprave kod Tončija.

- "Poštovanje gospodo prašinari, kako ste? " - viknem s vrata vidjevši da je tu i Dome, poslovođa otpreme.