- 1 -
Koja su doba bila kad sam se probudio nisam znao. Ništa se nije čulo osim poznatog disanja koje je bilo nekako podalje nego šta sam naviko, ali mi je davalo sigurnost kao i ranije. Htio sam pokrenuti noge kao šta sam to ranije činio, ali nisam mogao, nešto ih je čvrsto stezalo. Pokušao sam više puta, pa sam odusta kad sam ugledao nešto svjetlo iznad sebe,što do sada nisam primjetio. Gledao sam i gledao taj svjetli plavi kvadratić koji je polako postajao sve svjetliji, a onda sam primjetio da i sa strane ima isto takav kvadratić svjetloplave boje. Oči su mi letile čas tamo čas amo dok su kvadratići gubili plavinu i postajali rumeni.
A onda se čula buka i rumenilo prodre u kuću. Nadamnom se pojavi staračka glava, prekrsti se i ču kako polako i tiho reče:
"Ovaj se probudio, sreća muja, a ne krivi se." - a onda jače:
"Ružo, mali ti je budan, jesi li čula da plače?"
"Njesam majo, malo se meškoljio i stenjao, ali nije plaka." - odgovori poznati mi glas.
"Neka ga, nećemo ga dirati kad je miran, a ja ću začas naložiti vatru i svariti vareniku, ugrijati vodu, pa ćemo ga okupati i naraniti. Kako je tebi ?" - govorila je baba Anica dok je mašom čistila lug sa ognjišta, vraćajući žiške na sredinu.
"Dobro sam, naspavala sam se, a ostalo znaš." - odgovori poznati materin glas.
"Samo ti lezi, trebaju se kosti vratiti na mjesto, ako ranije ustaneš upropasti se za cjeli život, a mugu ja ovo oko kuće ... pu, pu, pu, ... obaviti, a Marko će ostalo."- govorila je baba i raspirivala vatru na ognjištu.
Bukavac planu, a ona nabaca suvaraka smreke, pa onda doda grabove grane i na kraju pritisnu sa dvije rastove odulje cjepanice. Stenjući ovjesi oveći tučani brunzin pun vode na verige, a zatim drugi manji pored njega, pomaknuvši prvoga malo dalje na verižnjaku.
Za to vreme ja sam gledao za plavim dimom koji kuljaše kroz onaj plavičasti kvadratić iznad mene. Sad mi je dim i kvadratić bio blizu, a plavetnilo vrlo, vrlo daleko i sad se smješilo čudnom ljepotom. Okolo kvadratića skupljao se plavi dim kao da se hoće zaljepiti za crne prlje i ploče, ali ga je kvadratić beskrajno uvjek u različitim kuđeljama gutao.
Baba je stalno nešto govorila i nečim zveckala, ali nisam na to obraćao pažnju, već gledao igru dima, badže i neba.
U igri me prekinuše tanji glasići od babinog i materinog i učiniše mi se poznatim. Okretao sam oči na tu stranu, ali nisam moga vidjeti od koga dolaze.
"Ovaj gleda, baba!" - protepa Braco i pritisnu mi prstićem nos.
"Beba se ne smije dirati, Braco!" - oštro poviče baba i odvuče ga od mene – "Sjedi tu i jedi!" - postavi ga za stolicu. - "A kad pojedete, Dušane vodi ih van, pa tamo skačite." - dovrši naredbu.
Ču se tresak stočića što ih djeca u preši povaljaše i izletiše van i babin glas:
"Ne zna se s kojima je teže, s malim ili velikim, nikad kraja brigama i nikad mira."
Podiže stočiće na noge i skinu drvene zdjelice sa stolice,obrisa je i postavi čamov škipi,što ga je Marko kupio prije neki dan na Placu.
"Sad ćemo okupati ovoga dobroga bucu." - zapjevuši ona za sebe i da je Ruža čuje dok priprema povoje, pelenu, košuljicu i šugaman.
S obe ruke me uze iz koljevke i doda Ruži:
"Evo ti ga, da najprije namjestim koljevku i ulijem vodu u škipić."
U polusjedećem položaju mater me počela razvijati iz povoja i pelena i osjetih veliko zadovoljstvo što sam ope mogao veslati nogama. Od zadovoljstva sam pućio usnama i lizao jezikom bezube desni.
"Daj mi ga." - reče baba, ponese me i stavi u toplu vodu, držeći mi ruku ispod glave. Sjetih se da sam tako pliva i ranije i počeh veselo veslati nogama i rukama. Baba mi je polivala glavu vodom i počeh se mrštiti kad mi voda poče ulaziti u oči. A onda iznenada:
"Puk, puuuk!" - puče čamovi škipić na dva mjesta i voda pljusnu po stolici i babinim nogama.
"Eto ti vraže škipić, osim ovog djeteta!" - brzo me zgrabi drugom rukom i zamota šugamanom.
"Daj da ga brzo obučemo da se djete ne preladi." - počeše mi obe navlačiti košuljicu, baba spretno stavi pelene i povojem mi umota noge i tjelo sve do prsa.Stavi mi nekakvu kapicu na glavu i doda Ruži:
"Sad ga podoji, pa će un spavati." Dok sam ja posa baba je okretala puknuti škipić, gledala sa sviju strana i zaključi: "Nema od ovog ništa, naložiti i gotovo, a stoput sam rekla Marku da dobro pogleda kad kupuje, u čemu ću sada djete kupati?"
Baci polovine škipića na ostala drva kod ognjišta i krpetinom obrisa popločani pod oko i ispod stolice gurnuvši je ustranu prema kašuniću.
Ne sjećam se kad sam zaspa i kad su me vratili u koljevku.
- 2 -
Dani su istovjetno prolazili. Do mene su dopirali neki nepoznati zvuci, ali se nisam plašio sve dok sam čuo materin glas ili disanje, osjećao njenu blizinu, a kasnije babino ili ostalih ukućana. Viđao sam samo nasmijana vesela lica, sjajne radosne oči i blagi govor. Poneko bi me pipnuo po licu ili nosu i ja bi instiktivno zaleprša rukama i nogama. Ali mi noge nisu bile kao ruke slobodne. Nešto ih je čvrsto stiskalo, pa sam ih mora pomjerati zajedno, a ne kako sam ranije naučio, svaku posebno. Zato sam, kad je bilo svjetla gledao u svjetli kvadratić i dim kako odlazi prema dalekom plavetnilu, a kada bi bilo tamno, gledao sam daleke svjetle trepćuće tačkice, kojih kad je kvadratić bio svjetao nije bilo.
A onda, jednog dana, nisam čuo materin glas ni disanje, samo se čula baba kako stenje i puše i nešto lupa oko ognjišta. Malo sam gleda u svjetli kvadratić, a onda sam osjetio glad. Vrtio sam rukama i nogama, ali se nije pojavljivalo poznato staračko lice. Tada sam počo jako i brzo disati i u jednom trzaju ruku i nogu naglo izdahnem i iz mojih usta se začu:
"A, a, a, a,..." Babino nasmijano lice se pojavi odmah iznad koljevke: "Vidi, vidi, on se probudio i zove. Srećo babina, skoro sam pomislila da nešto sa grlom nije u redu. A on, mudrac,već zove!"
Uze me iz koljevke, stavi na veliki krevet i razmota povoje, a ja od sreće zaveslam slobodnim nogicama i rukicama. Ona me pokri šugamanom:
"Igraj se malo dok ja pripremim kupanje." - i ode, pa se čulo pljuskanje vode i lupa teća. Dođe, uze me i stavi u toplu vodu, a ja sam nastavio da pletem nogama i rukama, ona me polivala po licu i odmah mokrom rukom brisala vodu sa očiju. Smijala se i lagano rukom prelazila preko cjelog tjela, stalno nešto pjevušeći. Tada me obriše i opet uvi ka i prije i stavi na krevet. Čuo sam kako nešto viče i ubrzo dođe mater i sjede na krevet pored mene, podiže me u krilo i stavi mi u usta tamnu i toplu bradavicu i ja počeh halapljivo posati. Dok sam ja prionuo na jelo, njih dvije su neprestano nešto govorile i smijale se. Slatka toplina iz droba mi je krenula prema glavi, oči su se same sklapale i ja zaspa.
- 3 -
Neznam poslije koliko vremena su me prvi put iznjeli iz tamne kuće pod murvu,u hladovinu. Oči su mi se od prejaka svjetla stiskale i suzile, dok se ne navikoh na tu bjelinu. Tu su bili svi oni čije sam glasove sluša u polumračnoj kući i sada su se stalno nadvirivali u koljevku da vide šta ja radim. A ja sam uživao u ciki bezbroj glasića i huci dubokih glasova. Neka lica i glasove sam već razaznava, a neka su mi bila nova, ali sam osjećao sigurnost zbog prisustva matere i ukućana. Tada su došla neka vesela odrasla lica i počeše me ljubiti i štipati po obrazima, dok me naposljetku ne uzeše i iznesoše iz koljevke,te se počeše igrati sa mnom.
"Ružo, zašto ga ovako povijaš, un ti je veliki, ki da mu je godinu dana." - reče Rosa Maričina.
"Jezik pregrizla, klapuzo, urećeš mi djete, ta vidiš li da je još nejačak!" - prekori je baba Anica.
"Ma neću baba, ko uto više vjeruje, te vaše uroke, vještice i đavole." - veselo će Rosa, a i druga je mladost podrži.
"Mure da kod vas nema, daj Bože, ali ja mislim i iskušala sam da toga ima. Ta nemure zla odjednom nestati. Bilo ga je i biće ga, samo se malo pritaji, pa doleti veće nego što je bilo." - na to će baba Anica i ispljunu komadić vune što odgrize od konca koji je prela.
"Kad vi stari otputujete Manastiru, to što je ostalo malo zla ponjećete sa sobom, pa ga više neće biti nimalo." - rugaše se omladina misleći na groblje u jaruzi Starog vrela iznad Manastira.
"Dobro, dobro, samo zapamtite, sve brzo prolazi i samo se jednog dana probudiš star i nemućan, proći će i vas vaša sila!" - zakima baba Marica ozbiljno glavom, sjetivši se onih koji su tamo u debeloj hladovini, rješeni svih ovozemaljskih muka.
I tako se nastavi njihovo nadmudrivanje, a ja sam osjećao nekakvu preveliku vrućinu i počeo zjevati kao riba na suvom. Mater to primjeti, unese me u kuću i poče dojiti, ali ja nisam bio gladan, mljeko mi je bilo grko. Mater se začudi, pipnu mi nadlanicom čelo i zovnu babu Anicu:
"Majo, meni se čini da je vruć, pipnide ti!"
Baba Anica pipnu moje čelo i noge:
"Dašta je, vrag odnjo i curetine, urekoše mi djete, trba ga od toga paziti, un ovako gojan i plav svakom je mio, pa ga ureknu i neželeći mu zla. Treba dušana poslati strini Zlatki daprelije vodu, a sad ga izmasirajmo rakijom." - donese baba odluku.
Pozvaše Dušana, dadoše mu bocu i moju košuljicu, on se bunio pod utiskom maloprije vođenih razgovora, ali ipak ode:
"Đavo odnjo i vradžbine!" - šaputao je gnjevno odlazeći, kao da radi uzaludan posa.
A meni je bilo mutno pred očima, bolila me glava i počeo sam se derati iz sve snage od nepoznatog straha. Nije pomagalo ni ljuljanje, ni hladnoća rakije, ni blizina matere, ni njena umirujuća pjesma. A onda dođe Dušan s vodom:
"Evo, na!" - pomirljivo će.
"Šta je rekla strina Zlatka?"- upita mater.
"Da su ga urekle dvije mlade ženske osobe, a ja sam vidio kako dvije žiške cvrče, a ostale ništa." - raspriča se Dušan pokoleban u svome mišljenju o urocima i vradžbinama.
"Eto, jesam li rekla, znala sam ja, vidićeš kako će se umiriti odma!" - slavodobitno će baba Anica i uli mi kućerin prelivene vode u usta, a onda mi umi lice i poprska cjelo tjelo. Zatim mi dade još dva puta kućerin vode da popijem i ja prestadoh plakati. Prestala me boliti glava, pogled mi se razbistri i osjetih da strah pobježe iz mene, pa mi se prispava. Staviše me u koljevku i ja odma zaspa.
"Rosa i Manda, kujetine mlade, znala sam ja, dok su ga spopale cmakati. I ne oćijući mureš dozvati zlo, u njemu ne valja prećerivati. Nek se naspava, prošla je nevaljaština." - čujem babin glas kroza san, kako umiruje sebe i druge.
Spavao sam cjelu noć čvrsto bez šarenih snova i ujutro se osjećao kao da ništa nije bilo. Preko dana su me opet odnjeli u hladovinu ispod murve, u društvo, sa debelim otanjganim crvenim suknenim koncem oko zapešća ljeve ruke.
- 4 -
Tog dana sam bio ispod murve u društvu matere i babe. Dušan i Duca su igrali trlje na kamenoj ploči i zanjeli se u igru. Baba je prela i svaki čas pnjucala čvoriće vune, a mater je plela i slušala čavrljanje ove dvojice. Malo dalje, kod kamenog korita, kokoši su dahtale u hladu od murvaća, poluotvorenih kljunova iz koji je virio tanki jezik. Bila je podnevna omara.
Ja sam gleda kako ponekad zadrhti liše na krošnji murve i nastojao dohvatiti nekakav šareni klupčić koji su zavezali iznad mojih ruku za stranicu koljevke.
Mater dovrši pletenje podvezice, ubode igle u klupko, pogleda u sunce i reče:
"Brže li, popasak je, idem išćerati ovce na pritorak da se izbalegaju prije muže."
Ostavi klupko, igle i pletivo na zid pritorka i poče dizati ovce što ležaše u hladovini jare. Baba Anica zabode vreteno u u kuđelju na preslici, obrisa usta od dlačica vune i odgega u kuću da nešto uzme. Izađe sa koričašićem i reče Ruži:
"Odo ja do male baščice nabrati blitve i kapulice, to ćemo za večeru."
Ruža uđe u kuću i uze linac za mužu, dođe do mene, pogleda i kad se uvjeri da je sve u redu reče Dušanu i Duci:
"Pripazite maloga, dok ja pomuzem ovce."
Njih dvojica, kojima je dosadilo trljanje, dođoše do mene, Dušan me uze u ruke, dok se Duca kreveljio ustima i mava rukama da bi me nasmija. Onda mu pogled zape za samar koji je bio odložen uz zidić baščice i reče Dušanu:
"Čekaj, okrenuću samar, pa ćemo ga u njemu ljuljati."
Kako rekoše, tako i uradiše. Ispočetka polako, pa kad su vidili da se to ljuljanje meni sviđa, počeše sve jače. Ali izgubiše sinhronizaciju pokreta, samar zavagnu, i ja svom težinom ispadnem iz samara u usput čelom zakačim rub kamena na kojem je samar staja. Cvrknuo sam od oštra bola, krv mi zali ljevo oko, Dušan i Duca se sledili, a mater baci lonac s varenikom i učas se stvori i diže me izprašine.
"Ajme meni, šta mu napravište!" - zavapi kad vidi kako lipti krv po ljevom oku i strgnu povezaču s glave i obrisa krv da vidi ranu.
Utom se stvori i baba na avlijskim vratima i kad me vidi kako sam se zacenio, zajauka i brzo donese čaku vode i nekakvu čistu krpu i ispra ranu i odahnu:
"Dobro je, hvala ti Sveti Aranđele, nije oko, a ovo će zarasti. Sad ćemo to isprati i staviti bjelance."
Mater čistom krpom pritisnu ranu, a baba ode i donese ugrušano bjelance, staviše ga na posjekotinu i zamotaše mi zavoj oko glave.
Nekako istodobno smo se umirili sve troje.
Duca i Dušan su iskoristili strku i pobjegli iz avlije. Dušan se vratio kasno naveče, kad se već smrklo i kad se uvjerio da neće biti istučen, a viku će nekako podnjeti. Duca nije dolazio u avliju dva-tri dana čekajući da se stvari smire.
A ja sam naučio šta je to fizička bol i zadobio prvi ožiljak za cjeli život.
- 5 -
Došla je jesen, pa zima. Naučio sam jesti šta i Dušan, Stevo i Braco, ali me mater još dojila. Jednom prilikom dok sam puza oko ognjišta, a baba Anica me pazila, iznenada me zgrabi da se poigra sa mnom, ja se od iznenađenja trže i ispadnem joj iz ruku, pa desnom rukom pravo u žar na ognjištu. Dok sam od bola skriknu i zacenio se, baba me već zgrabila i ladila mi rukicu u čaki punoj ledene vode i kroz suze tješila:
"Đavo će babu odnjeti, ne boj se ti, to ti je za mene sigurno, ona je stara, blesava i luda, mjesto da te čuva, ona se počela stobom igrati, vidiš da je podjetinjila, njoj će vrag kožu na šiljke rastegnuti, prije nego dođe Manastiru, a tebi će biti dobro, ti si muško, malo peče pa šta, muškarci ne plaču, njesu uni plačipizde, već pravi junaci. Eto, Kraljević Marko nije plaka, ima je na stotine rana, ni Miloš Obilić nije plaka, ni Car Lazar, ni Stojan Janković, ni tvoj šukun šukunđed Todor Bulj,..." i tako sve je nabrajala, dok se ja nisam umirio, a onda me sjela u krilo, ljuljala koljenima i nešto tiho-tiho pjevušila, a meni se učinilo kroz poluotvorene vjeđe da vidim kako joj biseri iz očiju klize niz naborano lice. Ili sam samo sanjao.
Naveče, kad su se svi okupili, ispriča im ona šta se desilo i na kraju zaključi:
"Ja sam kriva, ćedo se poigrati, srce mi zaigralo od dragosti, a nagrdi djete, treba me ubiti, skroz sam podjetinjila."
Tad ja nauči šta je vatra.
Nema komentara:
Objavi komentar