Rаdi kаo otprаvnik vozovа u Splitu i nа međustаnicаmа nа splitskoj prizi do 1971. godine, а poslije kаo referent i rukovodilаc u ekonomskoj službi splitskog djelа ŽTP-а Zаgreb do otpuštаnjа s poslа 1991. godine rаdi nаcionаlnosti.
Po dobijаnju novih dokumenаtа 1994. godine iz Splitа preseljаvа s porodicom u Novi Sаd i bаvi se sаmostаlnom trgovаčkom djelаtnošću.
Odmаlenа voli knjigu, čitа i piše štа stigne i gdje može, а sаdа prvi put nа ovаj nаčin objаvljuje svoje rukopise.
Poštovani i dragi gosp. Mažibrada,
OdgovoriIzbrišiEto, odavno sam pročitala Vašu knjigu, vaš visoko cenjeni trud uložen u njeno ostvaranje, ali kako to obično biva, do danas još niste dobili uverenje o svemu tome. moje svedočanstvo, a ja znam što to znači kada čovjek prima komentare od svojih čitalaca, ponekad su to očevidni hvalospjevi.
Dakle da idemo do početka, evo što sam zabilježila: kad govorite o jeziku: nalazim veoma interesantno onaj dječji upitnik o funkciji jezika kao organa za okus i o onoj zbrci koju neminovno doživljavamo sa polaskom u školu, osobito na našim jezičnim područjima. Naučili ste pisati ćirilicu i latinicu, potom savladali jekavicu i štokavicu : (..." odakle su se svi ostali jezici kao posebni napajali i junačili kao izvorni za eve ostale govore, da naglase svoje "arijevstvo"...) Slažem se kad pišete da je (--Vuk nametnuo ijekavicu kao kompromis....) Potom, vaša rezoniranja o financijskim "igrama" zapada na uštrb Jugoslavije kao i vaš stav o "samoupravljanju" u našoj nekadašnjoj otadzini, rečito govore o vašem znanju na tom sektoru i o specifičnosti vaše profesionalne spreme.
Posebno me je raznježilo poglavlje posvećeno prvom doživljavanju odjeka zvona Manastira Sv. Arandjela, koji će naknadno u životu zauzeti počasno mjesto; kao preuzeto iz nekog filmskog scenarija, vidim vas u pratnji bake Anice, kako primjećujete minimalne pojedinosti okoline koja vas je putem pratila.Pa mi bi žao što i ja ne nosim sobom slična sjećanje iz mog rodnog Žumberka, te najzapadnije srpske enklave u nekadašnjoj Jugoslaviji. Prerano sam napustila moj zavičaj, ali sam ubjeđena da bi mi i moja baka Marija dala sličan odgovor; "... prekrsti se i veseli se, to andjeli pjevaju"...) i ona je bila veliki vjernik.
Primjećujem da naše krajeve vežu običaji, razni porodočni nadimci kao i imena zaseoka, preuzeta od samih prezimena većine stanovništva. I u zap.Žumberku sela nose imena,; poput, Dučici, Doljani, Kesere, Radatovići, Pavići i sl. i njihova čeljad ima duboki osjećaj solidarnosti, nazovimo je ljubavi prema bližnjem. Danas, oni su se razišli po svijetu ko rakova djeca i ko zna da li ću i ja u mojim kratkim pohodima čuti slicne riječi od preostalih mještana "posljednih Mohikanaca"? Upravo u tome leži vrijednost vašeg rada, on zaslužuje, ne samo pohvalu - uspjeli ste evocirati sve ličnosti, okarakterizirati njihove osebine i to na izvornom Bukovačkom narječju. Ništa nije tako upečatljivo u prolaznosti života i ljudi, kao što je to pisana riječ.Ubjeđena sam da bi svi protogonisti vaše knjige i danas umjeli saslušati snagu zvona koja dočaravaju pjev andjela. Naposljetku, knjiga se čita i sa izvjesnim užitkom zahvaljujući povremnim duhovitostima, osobina koja uokviruje svukupan zanos u stvaralaštvu.
Srdačan pozdrav iz toplog Torina
Marija Živković