Pruga (1-3)

- 1 -

Kad pitaš radnike iz izvršne službe oni za sve one koji su bez uniforme kažu da su Uprava. Naime, radnici izvršne službe su oni koji nose službenu odjeću i kontaktiraju kao takvi s vanjskim svjetom, i zaštitnu odjeću, a to su već one kategorije radnika kojima je potreba zaštita na radnom mjestu, i sa vanjskim svjetom tek u nuždi kontaktiraju. 

Službeni dokumenti su drugačije djelili radna mjesta: izvršna služba, pogonska režija i režija zajedničkih službi. Po ovoj podjeli moje radno mjesto je pripadalo izvršnoj službi, ali pošto nisam nosio uniformu to bi se moglo tretirati kao pri izvršnoj službi ili pogonska režija.

Za čistu uniformiranu službu ja sam kao i ostala stručna radna mjesta pripadao upravi dok nisam s njima djelio sudbinu turnusa, kolosjeka, šina i skretnica. 

Inače, kad se gleda organizaciona šema željeznice ona je mnogo složenija nego što je rečeno. Najsažetije bi se moglo prikazati taj sistem "države u državi" u devet djelatnosti:

- prva: izvršna služba putničkog saobraćaja,

- druga: izvršna služba teretnog saobraćaja,

- treća: služba redovnog održavanja,

- četvrta: služba investicionog održavanja,

-peta: služba proizvodnje za interne potrebe,

- šesta: režijske službe pogona,

- sedma: režijske službe uprave pogona ili radnih organizacija,

- osma: režijska služba uprave direkcija ili složene organizacije i 

- deveta: režijska uprava glavne direkcije ili zajednice na nivou cjele države.

Sve ovo je povezano svim mogućim vrstama veza u svim mogućim smjerovima; vertikalno, horizontalno, kružno, elipsasto, spiralno ili bolje rečeno kao paukova mreža gdje se drhtaj na bilo kojoj tački osjećao po cjeloj mreži. Kad se uzme u obzir da su se reorganizacije obavljale prosječno svake četvrte godine po sistemu "kontinuirano prilagođavanje" onda nema potrebe da se upuštamo u detalje organizacije koja se u kontinuitetu mjenjala, iz dana u dan, iz godine u godinu, nego reći da je željeznica ustvari bila mala država u državi ili najblaže rečeno krvotok jedne državne zajednice koji osjeća i prenosi sve bolesti društva. Tek toliko da se shvati složenost sistema u kojem sam radio.

- 2 -

U OO SK solinske stanice, koja je redovno održavala sastanke, "maspokovska" Savkina politika nije imala podršku i pored dolaska bezbroj emisara iz Slita i Zagreba koji su je zagovarali i nametali. Čista obraza i savjesti dočekali smo zaključke CK SKJ i Izvršnog biroa, a sada smo tražili da se sastane Konferencija SK na nivou čvora Split i ŽTP-a Zagreb i da se tamo stvari raščiste do kraja. Postojeće rukovodstvo tih organa je okljevalo računajući da će dobiti na vremenu i uspjeti da razvodni neke stvari, a time i olakša svoj položaj i opravda postupke koje su u tom vremenu činili.

Nekako su izgurali decembar, tobože čekajući materijale, ali januar 1972. godine nisu mogli izbjeći, klupko se počelo odmotavati, polako i sigurno, uz prisustvo delegata iz novog Općinskog komiteta SK.

U Domu željezničara, tako su stariji zvali zgradu u Končarevoj još iz vremena izgradnje pruge za Split, 12. oktobra 1971.godine u 7 sati naveče sastali su se svi članovi SK, čitali su se zapisnici iz Karađorđeva gdje je Tito prozvao Savku i Tripala i ostale članove u vrhu partijskog rukovodstva Hrvatske. Sala je bila prepuna, mogla se čuti muva u sali, svi su bili tihi i obzirni. Nije bilo ni uobičajene škripe katriga. Počeo je čitati Jerko Ban, pa Jozo Grgić, a onda ja. Kad je trebalo dati meni malo vremena da se odmorim onda ljudi zatražiše čik pauzu i zatražiše da ja i dalje čitam, jer su oni prvi čitači daleko lošije čitali. Tako sam čitao i narednih dana, razgovjetno izgovarajući rječi, unoseći i dramatiku kao da sam čitao neku Šekspirovu dramu. To je trajalo nekih desetak dana, a onda su dotadašnji sekretari OO SK i članovi viših partijskih foruma podnosli izvještaje o svom radu i djelovanju u periodu od desete sjednice CK SKH do sastanka u Karađorđevu. Po njima je bilo sve u redu i nije bilo nikakvih negativnih pojava u našem djelu poduzeća, a oni su samo izvršavali direktive odozgo.

Tog 23.10.1971. godine usta naš željeznički zubar, stomatolog Splivalo, partizan iz sastava dalmatinskih proleterskih brigada, i kratko i jasno reče:

- "Ne mogu prihvatiti da je ova OO SK čista! Ništa nismo radili ove dvije godine, sekretari radili na svoju ruku kako bi izvršavali Savkine odluke i donosili odluke umjesto svih nas, i pustili smo kontrarevoluciju da djeluje, a to je zarazilo našu sredinu. Nadam se da će ova organizacija naći snage da po Titovim porukama sagleda stanje i sprovede potrebne mjere."

Na njegov predlog je imenovana Komisija koja će preispitati rad sekretara OOSK i delegata raznih partijskih foruma koji su sebi uzeli za pravo da umjesto svojih članova OO SK donose stavove i odluke ni o čemu ne obavještavajući članstvo u čije ime su govorili i nastupali.

Za predsjednika Komisije je izabran Ban Jerko, školski službenik u Splitu, bivši borac i stari član SKOJ-a, a za članove su izabrali Antu Klarića, pomoćnika šefa stanice Solin, Jakelić Duju, konduktera, Crnčević Đuru, staničnog blagajnika u Splitu i mene.

Komisija je zatražila ovjerene zapisnike OO SK i pismene izvještaje delegata i održala prvi sastanak prvog februara 1972. godine gdje je bio prisutan i član Općinskog komiteta Kosović i gdje se dogovorilo za metod i način rada. Rad bi trebao biti svakodnevan, uzimaće se izjave svjedoka, sudionika i samih prozvanih u svim prethodnim događajima.

Bio je to ogroman posao, radilo se po cjeli dan i prikupljalo izjave i demanti, a trebalo je i putovati u Šibenik, Zadar i Zagreb. Odmah sam shvatio da je sve to razdvodnjavanje, toliko ljudi, toliko vremena, a za sve to nisu nadležni pravosudni organi nego tek tako neke ad hok komisije OO SK. A Savka i Mika, te njihove ekipe su penzionisane uz velike penzije i puštene na miru. A sad bi trebalo kažnjavati ovaj "sitniš" zaveden njihovim obećanjima i odmalena u odgoj ugrađenom nacionalističkom "kulturom", usađenom i potiho podržavanom od katoličkih "službenika".

Od Općinskog komiteta SK Split upućen sam 21. januara na Treću konferenciju SKH u hotel "Interkontinental" u Zagrebu kao nestalni član Konferencije gdje se raspravljalo o metodama rada komisija za utvrđivanje odgovornosti i načinu rješavanja tih problema, a bit je bila da treba primjenjivati partijske mjere, dok će pravosuđe biti angažirano tamo gdje za to postoji valjan osnov po završenoj istrazi državnih organa. Jasno je bilo da odgovor neće biti adekvatne snage kojim bi se uklonile nastale štete što ih je "maspok" nanjeo društvenoj zajednici i da se pribojavalo primjeniti drastičnije mjere jer se nije sagledalo dokle je nacionalističko zlo prodrelo u sve pore društva, pa se nastojalo ideološkom borbom kroz SK ukazati na pogrešan put koji su Savka, Tripalo, Bjelić, Pirker i grupa trasirali. Smatralo se da će takvim djelovanjem na duži rok doći do čišćenja SKH i društva od nacionalističkih primjesa, a da niko neće moći prigovoriti da se nije djelovalo demokratski i humano i da će se na taj način izbiti adut klerikalcima, nacionalistima i šovinistima koji bi imali, da se išlo na masovnu represiju preko milicije i pravosudnih organa, veliki osnov za svoju propagandu iz "demokratskog svjeta".

Četvrtog februara obavili smo kao Komisija rad u Šibeniku i Zadru, a desetog i jedanaestog februara u Zagrebu gdje ja produžih u Osijek na polaganje ispita na Ekonomskom fakultetu. U hotelu "Rojal" pridružio mi se Jozo Grgić koji je doputovao isto radi polaganja ispita, i tu smo ostali do petnaestog februara, a onda se prebacili na jeftiniji boravak u željezničko konačište sve do dvadesetpetog februara koje nam je osigurao Miro Jadrešin iz poslovnice KSR-a.

Bavljenje ispitima maklo me od politike i vratilo u normalni život. Boraveći u hotel "Rojalu" i željezničkom konačištu ja bi par sati učio, a naveče izlazio na korzo i u kafane s redovnim studentima sve do "sitnih sati".

Ja i Veljko Rašić, redovni student ekonomije, rodom iz Ivoševaca, bi proskitali po korzu i sa njegovim društvom studenata i studentica završili bi na plesnjake. Veljko je bio zgodan, visok momak i šeret, cure su se ka mušice ljepile za njega, pa sam i ja dobro prolazio, a Jozo bi se u čudu pitao kad bi se vratio na spavanje:

- "Pa kako ćeš položiti ispite, zar si ti sve već naučio!?"

- "Nisam baš sve, ali ono što znam biće dovoljno. Sada radim drugu stvar, častim redovnjake da osiguram bilješke s predavanja iz narednih ispita. Jebeš ga, sve se mora platiti." - smijem se ja.

Od četri prijavljena ispita položio sam glatko tri, dok je četvrti radi sprečenosti profesora odgođen za kraj marta, a Jozo položi isto ta tri ispita, ali jedva.

Kod profesora Vjekoskava Barkovića iz Ekonomske geografije dobio sam tricu razgovarajući uglavnom o Kistanjskoj visoravni kad on uvidi da sam tamo rođen, pa me upita da li je trica dovoljno nudeći mi veću ocjenu, a ja mu rekoh da je i to dovoljno jer mi veća ocjena neće ničem služiti, a Jozo se jedva provuče s dvicom.

Kako smo istovremeno polagali profesor mu još prigovori da se ni za dvicu ne zna dovoljno, ali pošto smo ja i on kolege da neće kvariti utisak koji sam ja odgovarajući ostavio na njega, te će ga ovaj put pustiti.

Sutradan mi odgovaramo Privrednu matematiku kod profesora Josipa Marketića, ja dobijem odličan, a Jozo opet dvicu.

- "Nije mi jasno kolega kad ti naučiš! Ovih dana ti više skitas nego ucis, a ja se ubi uceci i jedva polozi, a pitam se kakve bi ti to ocjene dobio da si ucio koliko i ja. Jos me profesor Barković iz geografije izbruka, a tebe pita o rodnom kraju i jos te hvali." - izreče Jozo u vatri zavisti i ljubomore koja ga sve vreme mučila zaboravljajući da u toj uzbuđenosti falšira u izgovoru slova s kvačicama.

- "Nije da ne učim, ali ne valja se ni preučiti, treba naći optimum. Jeste, iz geografije me pitao te detalje o Kistanjskoj visoravni, a jesi li ti pročitao šta u njegovoj knjizi piše o tome. Očito je da su ga interesirali neki detalji koje je htio provjeriti da bi i u udžbeniku korigirao neke detalje, a jesi li čuo da sam mu iznosio lokalne nazive, nadmorsku visinu, vjetrove, klimatske specifičnosti u mikroklimi i ostale sitnice kojih u knjizi nema. Računao čovjek, kad takve sitnice i detalje znam o tome kraju, onda sigurno da znam i ostale opće podatke o npr. Australiji." - šalim se ja da ga smirim.

- "Vrag si ti, kolega, a jesu li svi oni podaci tocni?" - pita me.

- "Glavni jesu, recimo nadmorska visina Kistanja, tu oko 240 metara, a Ervenika je otprilike, Radučke glavice takođe, a Mokrog Polja tu je negdje." - vraćam mu u dobrom raspoloženju.

- "A da te uhvatio u tom nagađanju?" - on će plašljivo.

- "Ajde moj Jozo, ko to mjeri svakoj selendri i šta će mu to? Ja bi bio uporan na svom podatku, a on neka provjerava ako mu je do toga." - zafrkavam se.

- "Ali čudo jedno, ti nemaš tremu, mene ona uguši!" - prizna on.

- "Imam i ja, ali je na drugi način iskazujem. Ja djelujem sigurnije, a ti pokazuješ nesigurnost, u tome je razlika, pa ono šta kažemo djeluje drukčije. Shvati, niko ne zna sve zasigurno."- nastojim mu objasniti.

- 3 -

Vratili smo se u Split skupa, mene je dočekao opet rad u Komisiji. Sredili smo dokumentaciju i drugog marta su upućeni pozivi za sastanak Konferencije SK željezničkog čvora Split koji će se održati sedmog marta. Kako sam ja radio Zapisnik u rukopisu trebao sam ga sad izdiktirati daktilografkinji Anici Brajković da otkuca na matrice i to smo napravili sljedećih dana i kopije uputili Općinskom komitetu SK Split, Direkciji STP-a i ŽTP-a Zagreb, Predsjedništvu konferencije SK ŽTP-a Zagreb, novinama "Slobodnoj Dalmaciji" i " Željezničaru".

Sedmog marta počela je Konferencija SK željezničkog čvora Split u 16 sati u Domu željezničara i ja sam čitao Izvještaj pred punom salom u mrtvoj tišini, iako je to bila dužnost predsjednika Komisije Bana Jerka, radi ljepše i tečnije dikcije:

Izvještaj

Komisije OOSK stanice Split za ispitivanje pojava nacionalizma i šovinizma u čvoru Split i odgovornosti pojedinih članova SK u svjetlu političkih događaja u SR Hrvatskoj u toku 1971.godine, a posebno u vezi događaja u ŽTP-u Zagreb i predlog mjera u duhu uvodne i završne rječi sa 21. sjednice Predsjedništva SKJ i druga Tita.

Uvod

Komisija u sastavu:

1. Ban Jerko, predsjednik,

2. Crnčević Đuro, član,

3. Jakelić Duje, član,

4. Klarić Ante, član i 

5. Mažibrada Mile, član, 

izabrana na sastanku OOSK stanice Split 23.01.1972. godine sa zadatkom da ispita negativne pojave i odgovornost pojedinaca u našoj sredini za protekli period u našoj sredini prišla je svjesna svoje odgovornosti u rješavanju ovih problema i utvrđivanju uzroka stanja.

Komisija se prvi put sastala dana 01.02.1972. godine i završila je s radom 06.03.1972. godine. U tom vremenu radi prikupljanja podataka komisija je bila u Šibeniku i Zadru o4.02.1972. godine i u Zagrebu dana 10. i 11. 02. 1972.godine.

Prilikom prikupljanja podataka radi utvrđivanja odgovornosti Komisija je nailazila na razne poteškoće kao što su nedostatak pojedinih zapisnika sa sastanaka održanih u ŽTP-u Zagreb na forumima SK, Sindikata i organa upravljanja.

Za one slučajeve gdje se nije mogla pronaći konkretna dokumentacija išlo se na razgovore s pojedincima koji su prisustvovali tim sastancima da bi se uzele njihove izjave. Sve izjave su uzimane većinom u pismenoj formi koje čine sastavni dio materijala za istraživanje ove Komisije.

Komisija je počela s radom tek 01.02.1972.godine jer do tada nije bio pripremljen zapisnik sa sastanka OO SK stanice Split od 12. i 23. 01. 1972.godine. Do toga je došlo što je drug Ivković Ante, zapisničar s ovih sastanaka, bio na sastanku u Zagrebu, te njegova prepisa. Dalje je Komisija naišla na teškoće zbog odsustva i bolesti pojedinaca, članova SK, pa je i to donekle usporilo rad Komisije.

I pored svih nastojanja Komisija je svjesna činjenice da nije mogla prikupiti i provjeriti sve podatke potrebne ovoj osnovnoj organizaciji kako bi se do kraja i potpuno mogli rasvjetliti svi slučajevi negativnih pojava i djelovanja pojedinaca, pa se nada da će ova organizacija na današnjem sastanku upotpuniti pojedine propuste koje Komisija nije bila u stanju rasvjetliti. Komisija je nastojala da dođe do saznanja putem pojedinih drugova koji su po njenom mišljenju mogli da kažu više od onoga što su joj kazali, ali se tu osjetila jedna doza komunističke neiskrenosti i oportunizma te zbog takvih okolnosti neke stvari nisu do kraja rasvjetljene.

Svjesni činjenice da se pojava nacionalizma, šovinizma i "masovnog pokreta" u Hrvatskoj neminovno reflektirala i odrazila i u našoj sredini prišlo se radu sistematski na osnovu konkretnih činjenica, a koje su rezultirale iz izjava i postupaka pojedinaca u našoj sredini i ŽTP-u Zagreb.

Rad Komisije je bio tajan i nije prihvaćala sugestije pojedinaca ni primjedbe za način rada osim programa koji je usvojila na svom prvom sastanku s članom Općinskog komiteta drugom Kosović Veljkom. Nakon svih prikupljenih podataka održan je sastanak Komisije s zamjenikom sekretara Općinskog komiteta i članom komiteta za stanicu Split 05.03.1972. godine. Na tom sastanku izvršena je analiza rada Komisije te u prisustvu pomenutih drugova usaglašeni su stavovi Komisije i navedenih drugova članova Komiteta o odgovornosti pojedinaca i mjere koje bi trebala ova organizacija poduzeti.

Drugovi, htjeli bi vas podsjetiti da generalna linija SKJ na čelu s drugom Titom nije se nikada mjenjala bez obzira na formu njena provođenja, ona je ostala uvjek avangarda radničke klase i idejno politička snaga našeg društva. Naša revolucija nije bila laka i bezbolna, a što se to pokazalo kroz NOB-u. Ona neminovno nosi žrtve koje su nam dobro poznate iz perioda NOB-e kao i poslije rata.

Najnoviji politički događaji do kojih je došlo u SR Hrvatskoj govore nam da još uvjek ima snaga koje se ne mire s politikom SKJ-u i samoupravnim socijalizmom. Te snage su razobličene na 21. sjednici Predsjedništva SKJ, 23. sjednici CK SKH, Drugoj konferenciji SKH i Drugoj konferenciji SKJ, a gdje je data njihova ocjena kao i konkretni zadaci SK u tom smislu.

Imajući u vidu naprijed navedeno ova Komisija je radila na izvršenju zadataka koje je postavila ova OO SK dana 23. 01. 1972. godine i utvrdila sljedeće:

- Zapisnik sa tog sastanka je površan, nedorečen i manjkav.

1. - GRBA MILAN, vozač u ŽAT-u:

I - Dana 12.01.1972 godine izjavio je na sastanku OO SK stanice Split, u svojoj prvoj diskusiji, da ga tehnički referent ŽAT-a Žunić Ante maltretira radi toga što je Srbin i prijeti mu da će mu zbog toga dati otkaz. U nastavku diskusije, pošto na tom sastanku nije bio prisutan Ante Žunić, postavljeno je pitanje suočenja njega i Žunića, kako bi OO SK mogla dati svoj sud. Grba je nakon toga ustao i rekao, pošto je vidio da će doći do suočenja, da mu to lično Žunić nije rekao, već da mu je to rekao Rakić Mate 1. u vagonu na 13. kolosjeku u prisustvu radnika Dražić Paška, Brkić Ivana i Bogdanović Nikole.

II - Dalje je izjavio da je Zorica Jakov fizički napao Bogdanovića Nikolu u vlaku zato što je Srbin.

III - Nalaz Komisije:

Na osnovu izjave druga Žunića Ante na sastanku OO SK stanice Split 23.01.1972. godine, te njegove posebne izjave pred Komisijom 16.02.1972. godine gdje je priložio i dokumentaciju o radu i postupcima druga Grbe Milana, te izjave svjedoka na koje se on pozvao, utvrđeno je:

- da je Grba Milan imao puno propusta u radu i da je zbog toga dolazilo do konflikata između njega i Žunića. Kao ilustraciju navodimo prevrtanje kamiona u Sinju te izazivanje saobraćajnog udesa ne cesti prema Dugom Ratu kada je došlo do oštećenja njegovog vozila i drugih vozila njegovom krivicom.

- za Bogdanovića Nikolu da je fizički napadnut od Zorice Jakova u vlaku utvrđeno je na osnovu izjave Bogdanovića da do fizičkog napada na njega nije došlo iz nacionalnih razloga već zato što on s njima ostalim radnicima nije toga dana htio ići da pije.

IV - Na osnovu iznešenog utvrđenog činjeničnog stanja Komisija je došla do zaključka da je drug Grba Milan pokušao iskoristiti politički trenutak da bi se revanširao drugu Žuniću Anti za stav prema njemu koji je proizlazio iz radnih odnosa, pa predlaže OO SK:

- da se Grba Milan isključi iz SK.

Prilozi:

Izjave u Split predgrađu - ŽAT-u povodom optužbi Grbe Milana na Antu Žunića ( 02.02.1972. u 10 sati i 07.02.1972 u 10 sati):

Grba Milan, vozač ŽAT-a:

"Mene, a to su mi rekli da i njih, Bogdanović, Berić i Bjedov, malttretiraju stalno sitnim provokacijama kao Srbe, veličajuće pred nama provokativno Savku i Tripala, Veselicu i Đodana i ističući kako je Srećko Bjelić jedini Srbin koji je za Hrvatsku, kao "...Hrvatska neće više Ciganima davati pare, kako nam je bolje da na vreme bježimo u Srbiju ka i ostalim Ciganima, jer će poslije biti kasno, a tako je Bogdanovića Nikolu tukao Zorica Jakov u vlaku oko 20.02. 1971. godine zato što je Srbin, vičući to po cjelom vagonu. Istina je da je Zorica bio pripit, ali ne toliko da nije znao šta govori i radi...".
Šefa TKP-a i sekretara OO SK nisam obavjestio o tome jer takvo nešto njima nije bila tajna, a vidite da je Sunara Frane kao sekretar bio jedan od kolovođa maspoka. To sam sad iznio jer je došlo vreme za to, a da sam to ranije govorio ne bi bilo koristi niti bi se šta poduzimalo.

Žunić Ante kao tehnički refererent u ŽAT-u uvjek mi je davao najlošije kamione, loših kočnica i guma, a kad bi ja prigovorio zašto to stalno radi on me provocirao na način da ne bi li trebao meni kao Srbinu dati bolji kamion od vozača Hrvata, a gledao je kod mene i najsitniju grešku i sve evidentirao, dok kod drugih ne bi vidio ni da fali kabina.

U vagonu na 13. kolosjeku, gdje je boravište transportnih radnika i vozača, rekao je da sam dovoljno nakupio kaznenih poena i da će se rješiti takvih Srba, što mogu potvrditi Rakić Mate 1., Dražić Paško i Brkić Ivan. To može posvjedočiti i automehaničar iz "AD", a to mi je pretio i u prisustvu ostalih šofera. Ja sam imao oštećenje kamiona, ali sam već rekao kakve sam dobijao za vožnju, pa nije čudo što toga nije bilo više. Sadašnji odnosi su mirni i normalni."

Svjedoci:

Rakić Mate, transportni radnik ŽAT-a:

Nije mi ništa poznato o tome, niti sam ja bilo šta čuo da je bilo između Grbe i Žunića. Grba Milan je za mene dobar, a za to ostalo ne znam niti sam čuo. Ja sam obični transportni radnik i sve to se mene ne tiče niti ja to razumijem niti se u tu politiku petljam.

Dražić Paško, transportni radnik ŽAT-a:

Ne sjećam se takvog razgovora između Grbe i Žunića. Razgovore o nacionalnosti nisam čuo, a Srbi se nisu progonili od Hrvata, niti sam čuo da su Srbi pretili Hrvatima. Grba kao radnik je samovoljan i težak je prema radnicima i magazinerima.

Brkić Ivan, transportni radnik ŽAT-a:

Ne sjećam se ni dana ni mjesta niti da se vodio takav razgovor između Grbe i Žunića, a nikakvi razgovori na nacionalističkoj bazi predamnom nisu vođeni.

Šoljić Ivan, automehaničar "AD":

Grba se često žalio da su kola u kvaru, a Žunić je to osporavao, najviše se to odnosilo na kočnice. Grba je osporavao nalaze komisije o kočnicama, a na to su se žalili i drugi šoferi. Kad su kola prazna ona koče, ali ne koče kad su tovarena. Za odnose po nacionalnom pitanju između njih ništa ne znam niti sam šta o tome čuo. Čini mi se da Grba voli malo brže voziti kola.

Mišković Božo, magaziner:

Ja nisam čuo da je ŽUNIĆ rekao da će se Grbe rješiti zato što je Srbin i da ga za to progoni. Grba je na poslu krut.

Bogdanović Nikola, transportni radnik ŽAT-a:

Niko me nije vređa ka Srbina niti sam čuo da je neko nekoga radi toga napadao. Znam da mi je Dražić reka da su transportni radnici htjeli napasti Grbu zbog napuštanja rada, jer radi toga nismo ispunili normu. Zorica Jakov me napao u vlaku, ali su skočili Mišković Bože i drugi i obranili me, a to je bilo zato što ja toga dana nisam išao s njima piti u društvu. Slučaj nisam htio prijaviti što je Zorica pripit bio, a ne smatram da je to bilo zbog nacionalne netrpeljivosti.

1.a. ŽUNIĆ ANTE, tehnički referent u ŽAT-u:

Moji odnosi s Grbom Milanom su poslovne prirode i njegove optužbe su neosnovane i tendeciozne i lažne da bi se osvetio za moj stav u vezi posla. Do tog problema u poslu je dolazilo zbog raznih Grbinih propusta i evo dokumenata o tome: kvar motora zbog nedostatka ulja, sudari u Sinju i Dugom Ratu njegovom krivnjom što se vidi iz zapisnika Milicije i OZ-a i radi čega ga je disciplinska komisija suspendirala s posla, sukob oko parkiranja kamiona uz rampu i kada je nastalo oštećenje kamiona zašto ga je kaznila disciplinska komisija. Znači da moj sukob s njim je samo na relaciji pretpostavljeni i potčinjeni, a on to pokušava da prikrije nacionalnom netrpeljivošću. S njegovom kvantitetom rada sam zadovoljan, ali kvalitet je nezadovoljavajući. Što se tiče automehaničara u "AD", kad mi je on rekao da se puno kamioni kvare i oštećuju rekao sam da ću se rješiti neradnika koji slabo vode računa o njima, a nikog nisam spominjao po imenu.

Komisija:

Kako su raspoređivani vozači na kamione?

Žunić:

Zbog velike fluktuacije i odsustvovanja mi raspored vršimo tek ujutro kad dođu vozači na posao. Novije kamione, svega ih je dva, dajem za prevoz u "Jugoplastiku" zbog vrste robe, a tu dajemo i dva najstarija šofera koji tog jutra dođu, a ostale podjelimo kako koji stigne iz radione, jer više ih je tamo nego u parku ŽAT-a. Mogu reći da im je tehničko stanje podjednako, pa je svejedno ko će koji kamion voziti.

Komisija:

Kako i tko vrši test kočnica?

Žunić:

Majstori iz "AD" u našem prisustvu na njihovim uređajima. Na žalbe šofera testirali smo ih prazne i pod punim opterećenjem i rezultati su dobri. Druga je stvar što šoferi ne poštuju režim vožnje, oni su mlađi ljudi i voze brže nego što dozvoljava cesta i teret, a to izaziva česta kočenja i trošenje pakni kočnica. Uostalom, to im je predočeno snimkom tahografa, svojim načinom vožnje do toga dovode, a pokrenuli smo incijativu da se rezultati tahografa ugrade kao korektor kvalitete rada.

Komisija:

Dali je bilo nacionalističkih ispada među radnicima?

Žunić:

Ozbiljnijih sukoba u vidu psovki, tuče ili podcjenjivanja nije bilo, ali se čulo parola koje su se inače mogle čuti na TV, radiju ili novinama. Kako je to tko intimno podnosio ne znam, ali se većina s tim zafrkavala. Šta je bilo i kako je bilo kad oni rade, piju ili putuju vlakovima ja ne znam, jer mi se niktko nije žalio.

Komisija: 

Dali ti je poznata nacionalna struktura radnika u ŽAT-u?

Žunić:

Takvog spiska nema niti sam ja za to zadužen. Šef ŽAT-a vodi evidenciju o radnicima, a ja o kamionima. Nacionalnost mogu samo nagađati po prezimenu i imenu i mjestu rođenja, a ni to nije pouzdano, jer ima istih imena i prezimena i iz istih sela u Zagori gdje je mješovito stanovništvo.

Komisija:

Kakav je tvoj stav bio prema desetoj sjednici, "Crvenoj" i "Bjeloj knjizi", 21. sjednici?

Žunić:

Ja sam tehnička struka, tek sam počeo raditi, mnogo stvari tu meni nije bilo čisto, ali sam u jedno siguran: drug Tito je uvjek na pravom putu i njegovo mišljenje je mjerodavno.

Komisija:

Na osnovu svega viđenog i rečenog smatra se da su:

Optužbe neosnovane i da nema partijske odgovornosti za druga Žunića Antu.

2. MEŠIN SREĆKO, referent za ONO i CZ:

I - Dana 23.01.1972. godine drug Petar Šegvić, pomoćnik generalnog direktora ŽTP-a na sastanku OO SK stanice Split je iznio da je drug Mešin Srećko vršio emisarenje u čvoru Šibenik i tada kontaktirao pomoćnika šefa stanice Petra Ivezića prilikom obilaska stanice.

II - Paklar Miloš, pomoćnik šefa stanice Zadar, u svojoj izjavi danoj 04.02.1972.godine ovoj komisiji izjavljuje da je Mešin Srećko tražio od njega na Osnivačkoj konferenciji SK ŽTP-a u Zagrebu da izjavi zašto su različiti stavovi Splita i Knina po pitanju podrške zaključcima Općeg sabora.

III- Nalaz komisije:

Dana 04.02.1972.godine komisija je uzela izjavu Ivezić Petra, koji ga je optužio za emisarenje na njihovoj OO SK u Šibeniku. Prema izjavama svjedoka koje je naveo Ivezić Petar: Guberina Velimir, šef stanice, Jušić Drago, sekretar stanice, Bralić Stipe, magaziner, Mkulandra Frane, pomoćnik šefa stanice i Tomljenović Ivan, otpravnik vozova, utvrđeno je da je bilo razgovora između njih dvojice o nacionalnom prebrojavanju u STRJ Split i situaciji u ŽTP-u. Također, navedeni drugovi nisu potvrdili navod iz Ivezićeve izjave da se u kancelariji šefa stanice Šibenik razgovaralo o smjeni glavnog direktora ŽTP-a Tomca. Drugovi iz Šibenika nisu potvrdili da je Mešin bilo kojom drugom prilikom pominjao događaje u ŽTP- u odnosno da je vršio emisarenje po Šibeniku kao i na drugim stanicama i sa radnicima na području STRJ- Split.

Istinitost izjave druga Paklara Miloša nismo mogli provjeriti, jer Bralić Ivan i Jovan Vučičević, koji su bili prisutni na Osnivačkoj konferenciji nisu potvrdili izjavu Paklarevu, a do zapisnika spomenute konferencije nije se moglo doći.

IV- Na osnovu ponašanja druga Mešina u ovoj sredini u vreme eskalacije nacionalizma komisija nije mogla utvrditi njegovo djelovanje u negativnom smislu, pa prema iznesenom Komisija predalaže OO SK da se drugu Mešinu Srećku uputi

- Javna kritika.

Prilozi:

- izjave povodom odgovornosti Srećka Mešina.

Svjedoci:

Paklar Miloš, pomoćnik šefa stanice Zadar:

Mešin je u svojoj diskusiji na Osnivačkoj konferenciji SK ŽTP-a Zagreb postavio pitanje: "Ja želim da drug Paklar ovdje jasno iznese zašto Knin nije prihvatio stav Općeg sabora i Komisije?" On je rekao da je srcem i dušom za stavove Općeg sabora i Komisije i da tačka 2. ima svoje mjesto. Drugo o njemu i djelovanju ljudi iz Splita ništa nisam čuo. Odgovorio sam mu na Osnivačkoj konferenciji da mi nije poznato zašto je takav stav Knina i da zastupam Zadar. O osnivanju "Matice hrvatske" i "Prosvjete" ne znam ništa, a u Zadru nisu djeljena ni "Crvena" mi "Bjela knjiga".

Ivezić Petar, pomoćnik šefa stanice Šibenik:

Moje su pretpostavke i opravdana sumnja da centar STRJ Split ima aktivne veze sa nacinalističkim centrom u ŽTP-u Zagreb opravdane njihovim postupcima, jer mi je čudno bilo da se Split istrčao u ocjeni ispred Knina i ostalih željezničkih centara u Republici.

U vezi "Bjele knjige" pitao sam Franu Sunaru o raspodjeli iste, a ovaj je prenio Karađolin odgovor "...da ako neko pita, neka mu se da, inače ih ne treba djeliti".

Mešin mi je rekao: "Zato ste vi u Šibeniku neaktivni, jer ste upoznati preko Mamule, a on je Srbin." Tu je bio i Sunara, ali je razgovor duže trajao.

Sunara je podržavao Frkovića i osudio moju kritiku.

Razgovoru su prisustvovali osim Mešina i mene i Jušić, Tomljanović, Mikulandra, Bralić, Sunara, Keršić, ali se tu ulazilo i izlazilo, pa nisam siguran da su svi sve u cjelosti čuli.

Posumnjao sam da Mešin emisari, jer se Sunara i Keršić nisu upuštali u razgovor, očito namjerno, a na moje direktno pitanje: "Jeste li Tomca slistili?", pravili su se da su prečuli, a Mešin se nadovezao. To sam pitanje namjerno postavio jer sam htio čuti mišljenje čelnih ljudi u STRJ.

Smatram da je Mešin imao zadatak emisarenja ili je kolebljivac, pa su ga ovi koristili za to, pa sam preko OO SK stanice Šibenik predložio da se isključi iz SK.

Od drugih nisam ništa čuo o njemu, samo ga je Paklar Miloš spominjao u svojoj diskusiji u STP-u, a nije mi poznato da li je neko iz Splita bio član "Matice hrvatske" ili "Prosvjete".

Guberina Velimir, šef stanice Šibenik:

Znao sam da će Keršić i drugi doći na obilazak i pregled u Šibenik, ali sam taj dan bio u Zagrebu, pa o tom razgovoru Mešina ne znam ništa. Sa Mešinom sam razgovarao o poslovima narodne odbrane i to drugom prilikom. Također, ne znam da je s kim drugim o tim političkim stvarima razgovarao.

Jušić Drago, sekretar stanice Šibenik:

Mešin je dolazio kod mene dva tri puta, a razgovaralo se o poslu.

Tog dana došli su Keršić, Sunara Frane, Mešin i drugi i kod mene nije bilo nikakva razgovora o politici.

Poslije dolaska Ivezića iz Ražina rekao mi je: "Vidi ti ovog Mešina, kakav stav on ima." i šta su govorili u Ražinama, a ne sjećam se da ih je Ivezić pitao: "Jeste li vi slistili Tomca?"

Konkretno nisam o Mešinu čuo da je vršio emisarenje, a ni kod Keršića i Sunare nisam primjetio ništa ekstremno.

Na Savjetu STRJ nisam uočio da se vodi nacionalistička politika.

U vezi "Bjele knjige" Sunara mi je rekao da mu je Karađole prenio da se knjiga ne djeli nego samo da se da onom tko je sam traži.

Mikulandra Frane, pomoćnik šefa u Ražinama:

Djelomično sam prisustvovao razgovoru između Mešina i Izvezića i govorilo se o politici u ŽTP-u i smjeni Tomca, ali ne znam cjelinu razgovora da bi mogao tačno reći o konkretnim stavovima.

Tomljenović Ivan, otpravnik vozova u Šibeniku:

Povremeno sam prisustvovao razgovoru između Mešina i Ivezića koji se odnosio na smjenu Tomca i situaciju uŽTP-u Zagreb.

Razgovoru o Mamuli nisam prisustvovao.

Da li je Mešin propagirao stavove Općeg sabora to ne znam.

Na Savjetu STRJ Split bio sam kad se raspravljalo o "Crvenoj knjizi" i Keršić je rekao da osuđuje Tomca zato što postavlja nacionalno pitanje i da je istina ono što piše u "Crvenoj knjizi".

Savjet je osudio svaku pojavu nacionalizma i šovinizma u STRJ, STP-u i ŽTP-u i čvoru.

Nisam bio na sastancima u stanici Šibenik.

Kao član Savjeta nisam dobijao zadatak da propagiram politiku po "Crvenoj knjizi" u Šibeniku i STP-u.

I na kraju, ne sjećam se djelova razgovora Ivezića i Mešina, ali sjećam se da je bilo rječi o Tomcu i ŽTP-u.

Bralić Stipe, magaziner stanice Šibenik:

Upoznao sam Mešina kod sekretara u stanici Šibenik, a drugi put sam ga vidio na Savjetu STRJ Split gdje se pohvalio da se bori za interese radničke klase.

Mešin je diskutovao na Konferenciji SK STP-a, ali se ne sjećam o čemu, a ne sjećam se da je spominjao Knin.

Sa Sunarom sam razgovaro oko izbora članova Konferencije STP-a i ŽTP-a.

Poznato mi je da je Keršić dobio neke žalbe odnosno molbe u vezi latinice i ćirilice i da je neko psovao šefa stanice u Primorskom Dolcu Mirka Božića kao Srbina.

U školskoj prostoriji u Splitu pisalo je na klupi "Srbi su cigani", a o tom je upoznat i Guberina koji je to rekao Kalinić Vinku, kad je ovaj govorio da u Splitu nema nacionalizma. 

Kad su dolazili Keršić i drugi u obilazak u Šibenik Guberina je bio u Zagrebu.

Keršić Milivoj, šef STRJ Split:

Mešin je bio sa mnom u Šibeniku na obilasku po službenoj dužnosti.

Ivezić Petar nije spominjao ni Tomca ni Savjet u kancelariji predamnom, a Mešim mi ništa nije rekao.

Sunara Frane, samostalni referent za ekonomske poslove u STRJ Split:

Cjelom razgovoru nisam prisustvovao, a bilo je rječi o prebrojavanju radnika po nacionalnosti, a ja i Mešin smo tvrdili da ga u Splitu nije bilo.

Razgovaralo se i o tome što je Domazet rekao Kramaru u diskusiji na Saboru i da nije u redu što Frković postavlja pitanje pomoćniku generalnog direktora.

Mešin Srećko. Referent za ONO i CZ u STRJ Split:

Diskutovao sam o amandmanima u sedmom mjesecu na Konferenciji SK STP-a. Tada sam pitao Paklara Miloša o različitim stavovima Splita i Knina, jer mi to nije bilo jasno. Sudjelovao sam na Konferenciji STP-a jednom, a na Predsjedništvu te konferencije dva puta.

U dvanaestom mjesecu diskutovao sam na Predsjedništvu Konferencije SK STP-a o organizaciji udruženog rada i u vezi pisma IK CK SKH, čiji sam bio član u ime OO SK stanice Split.

Nisam se sa nikim konsultovao niti sam koga upoznavao o radu na tim tjelima i o svojim diskusijama, jer nije bilo sastanaka OO SK, a veza i konsultiranja u Zagrebu nisam imao ni u vezi sastanaka ni u vezi politike.

Ivezić me krivo i lažno optužuje, niti sam bio emisar niti ću biti, a ja sam tamo bio po poslu.

On je prvi počeo diskusiju tvrdnjom da je u Splitu bilo prebrojavanja i tu je bio prisutan i Sunara.

Upoznao sam se tada sa Mamulom, za kojeg je Ivezić tvrdio da nije čist, jer se konstantno neki radnici žale na njega.

Ivezić je tražio da mu moj brat automehaničar opravlja kola besplatno.

Našem razgovoru niko nije bio prisutan sem Sunare i još nekih koji su povremeno ulazili ili izlazili, a Ivezić mi nije rekao: "Slistili ste Tomca."

Ne znam za nikakve pripremne sastanke niti je tko iz Zagreba kod mene dolazio, a nisam prisustvovao nikakvim sastancima gdje je bila smjena Srba sa radnih mjesta.

Momčilo Ožegović me je napao: "Vi ili mi!"

Poslije 12.o1.1972. došao mi je Momčilo Ožegović u kancelariju i tražio da mu se izvinem javno ili da iznesem na sastanku naš razgovor.

Pribudić Slavko je rekao u prisustvu Laze Ožegovića, Sarage i Keršića da se čuje da Momčilo Ožegović govori da je smjenjen zato što je Srbin i da je to čuo od nekog advokata.

Ja ne znam da je Momčilo Ožegvić okupljao Srbe oko sebe niti mi je poznato da je nacionalistički djelovao.

O članovima "Matice hrvatske" i "Prosvjete" ne znam ništa.

Na mene nije niko vršio bilo kakav pritisak od viših organa.

Komisija:

- dokaza za emisarenje nema,

- šta je govorio na na Konferenciji SK STP-a ne može se utvrditi pošto nema zapisnika, 

- nije učestvovao na pripremnim sastancima, nije se konsultovao sa OO SK i nije prenosio šta se govorilo na višim forumima, a nema dokaza da je djelovao s pozicija nacionalizma,

- politički stav mu je kolebljiv i povodljiv, treba mu pratiti daljnji rad,

- po naredbi "strogo pov." pravio je spisak radnika u suradnji sa sekretarom i šefom STRJ po nacionalnosti, nije mogao odbiti izvršenje, ali ni znati svrhu toga u momentu rada.

- uputiti kritiku.

3. BILIĆ IVAN, otpravnik vozova stanice Split:

1. - Dana 23.01.1972.godine na sastanku OO SK stanice Split Giljanović Ivan, šef stanice Kaštel Stari, iznio je da mu je Bilić Ivan, negdje prije 29.02.1971.godine, rekao da odobrava štrajk studenata i da osuđuje stavove Milutina Baltića.

2. Nalaz Komisije:

Na osnovu izjave Bilića i izjave svjedoka koje je naveo Giljanović Ivan: Durdov Petra i Vučinić Rajka, nije se moglo utvrditi da je bilo govora o štrajku studenata i podršci njima, te o osudi Milutina Baltića. Spomenuti razgovor između Bilića i Giljanovića, po izjavi Vučinića odnosio se na shvaćanja mladih i starih, te da je Bilić Giljanoviću rekao da kada bi on vodio ovo društvo 2.ooo godina da se ono ne bi mnogo pomaklo napred. Studentski štrajk i Milutin Baltić se nisu uopće spominjali.

Po izjavi Vučinića Bilić je jednom drugom prilikom, negdje u 11. mjesecu 1971.godine, izjavio da mu je sada najbolje i da može slobodno reći da je Hrvat, dok to prije par godina nije smio, a ako bi to rekao da bi bio stavljen pred zid.

Iz iznesenog, a posebno što je Komisija iz izjava navedenih drugova utvrdila, Komisija nije mogla utvrditi odgovornost druga Bilića. Također, Komisija je konsatirala da odnosi druga Bilića i Giljanovića su u neku ruku zategnuti i datiraju od ranije.

Za napomenuti je i držanje druga Bilića na RS ŽTP-a Zagreb, koji je glasao da se točka 1. skine s dnevnog reda, a što je bilo u duhu pisma IK CK SKH.

3. - Imajući u vidu izneseno Komisija predlaže ovoj OO SK da se protiv druga Bilića ne vodi nikakav postupak tj. da ga se oslobodi odgovornosti za koju je bio kritikovan.

Prilozi:

Izjave svjedoka povodom slučaja druga Bilića:

Vučinić Rajko, telegrafist stanice Split:

Prisustvovao sam razgovoru između Giljanovića i Bilića, ali nisam obratio naročitu pažnju, govorilo se nešto i o zastarjeliom shvaćanju Giljanovića o mladim ljudima, a Giljanović je čitao nešto iz novina, dok mu je Bilić rekao da se društvo ne bi mjenjalo 2.ooo godina ako bi ga Giljanović vodio.

Dva dana prije 21. sjednice Bilić je rekao među više ljudi: "Ja mogu reći da mi nije bolje nego sada...", a kada su ga pitali "zašto?" rekao je: "Sad slobodno mogu reći da sam Hrvat, što prije nisam smio, jer bi me prije par godina stavili pred zid."

Neku angažiranost od strane radnika na nacionalističkoj bazi nisam primjetio, ali neke sitnice su se pojavljivale u blažem obliku nego što je bilo u novinama ili na TV, pa nije vredno pažnje.

O pripremnim sastancima u Saraginoj kancelariji nisam ništa čuo, a za članove "Matice hrvatske" ili "Prosvjete" ne znam.

Durdov Petar, kolski službenik stanice Split:

Ne sjećam se koji je to bio dan, ali znam da su se nešto prepirali, ali ne znam o čemu.

Bio je tu i Vučinić Rajko, a on je tu bio do odlaska Giljanovića na vlak.

Grubišić, član Općinskog komiteta SK Split:

Žalili su se na tog Bilića i u Komitetu. Došao čovjek da mu se obrati za pomoć i požali na nered u stanici, a on ga poslao: "Marš govno staro, šta ljude optužuješ!", a mi ćemo preko Komiteta tražiti da ga ispita SUP. Vidit' ćemo šta ćemo s njim poslije.

4. - BORIĆ MILAN, kondukter stanice Split: 

1. Na sastanku OO SK 23.01.972. godine Jakelić Duje, između ostalog, je iznio da je Borić Milan jednom prilikom rekao Stevi "Brici": "Ajd' Stevo da koljemo Hrvate!" Zatim je Borić napao Jakelića zbog njegove izjave na sastanku OO SK Split, u gostionici "Apolo", gdje je od njega tražio fizički obračun, a kada ovaj nije prihvatio zapretio mu da će ga čekati pred kućom. Borić mu je opsovao majku, njemu i Partiji i onome ko s njom rukovodi.

2. Drug Borić Milan pred ovom Komisijom niti potvrđuje niti negira spomenutu Jakelićevu izjavu i psovanje izjavljujući da je dovoljno sagledati karakter čovjeka koji ga optužuje i mjesta gdje se to tobože događalo i šta se na tim mjestima radi.

On je izjavio Komisiji da njegovi postupci i držanje ne dolikuju članu SK, pa smatra da ga kao takav ne može biti u članstvu SK.

Komisija:

Na osnovu iznesenog, kao i ranijih postupaka druga Borića, zbog uživanja alkohola i kršenja discipline, Komisija predlaže ovoj OO SK da se Borić Milan

- isključi iz SK.

Prilozi:

Izjave pred Komisijom:

BorićMilan, kondukter stanice Split:

Ja ne idem na utakmice i ne sjećam se da sam to Stevi "Brici" rekao.

Ja sam u "Apolu" bio pijan i mogu prihvatiti da je tako bilo kako Jakelić kaže, ali se ne sjećam.

Kao Srbina me niko nije maltretirao niti sam ja što primjetio u partijskoj politici da mi ne bi odgovaralo.

Ja volim popiti i kao takav nisam za člana SK, to samo šteti ugledu SK.

5. LjUBIĆ ANTE, kondukter stanice Split:

1. Dana 23.01.l972.godine je Jakelić Duje u svojoj diskusiji spomenuo Antu Ljubića koji je u posljednje vreme nekoliko puta govorio "Srbi preko Drine". Također, Jakelić spominje da je Ljubića na ovakvu izjavu upozorio na vlaku u Kninu, a posljednji slučaj je bio 16.11.1971. godine u željezničkoj menzi kaka je izbio spor između Ljubića i Borića, a također se zasnivao na nacionalnom vređanju. Prilikom davanja izjave od strane Ljubića ovoj Komisiji Ljubić se nekorektno odnosio, zatim vređao i pretio Jakeliću.

2. Ljubić negira spomenute optužbe od strane Jakelića kao neistinite, poziva se na neke građane koji su se tu našli. Komisija nije ispitala pomenute građane pošto je Ljubić prethodno kod njih bio i obavjestio ih o postupku koji se vodi protiv njega.

3. Imajući u vidu izjavu druga Jakelića u koju Komisija nema razloga sumnjati, a vodeći računa da svjedoci koje je Ljubić naveo nisu članovi SK niti željezničari, te držanje druga Ljubića prilikom davanja izjave, Komisija predlaže OO SK da Ljubića Antu

- isključi iz SK.

Prilozi:

Izjave pred Komisijom:

Ljubić Ante:

Nema istine u tvrdnjama Jakelića, a svjedoci su mi Bešker Mate i Marić Drago.

Sa Borićem se nisam vređao, to je bila šala, nadmudrivanje.

Adrese Beškera i Marića sam saznao pošto me je Jakelić prozvao na sastanku, ni krivog ni dužnog.

Nacionalizma i šovinizma nije bilo među nama kondukterima.

U sedmom mjesecu je na stanici Knin bila tabla s latinicom i bacale su se flaše na nju, a primjetio sam da na Kninskoj tvrđavi nema natpisa "TITO" koji je prije tu bio i to sam rekao u Komandi gdada Splita.

Za ove lažne optužbe posljedice će snositi Jakelić i Komisija koja mu vjeruje i podržava ga.

Komisija:

- protiv Ljubića Ante vodi se sudski postupak po prijavi SUP-a zbog nacionalističkih ispada,

- nesamokritičnost, pretnje i arogantno ponašanje,

- isključiti ga iz SK.

6. JADRIĆ GRGO, kondukter stanice Split:

1. Drug Todor Ožegović je u svojoj diskusiji na sasatanku OO SK dana 12.01.1972. godine iznio da je poslije nesuspješnog masovnog sastanka u trećem mjesecu 1971. godine čuo na kolosjeku ispred svoje kancelarije druga Grgu Jadrića kako izjavljuje: " ... da bi trebalo srušiti most na rjeci Krci". On je izrazio sumnju da bi ovo mogla biti nacionalistička izjava te se obraća ovoj OO SK da se to ispita.

2. Komisija je uzela izjavu druga Grge Jadrića u kojoj on poriče da je bilo kad šta takvo rekao.

3. Komisija je došla do zaključka, a imajući u vidu njegovo držanje u proteklom vremenu, da nema osnova istog pozivati na partijsku odgovornost, jer se navedena fraza mogla odnositi na sasvim nešto drugo u vezi tog neuspjelog sastanka na koji nisu došli pozvani direktori ŽTP-a, STP-a, Općinskog komiteta SK i Sindikata iz Splita.

Prilozi:

Izjave date Komisiji:

Grgo Jadrić, kondukter stanice Split:

Izjava Tode Ožegovića nije točna niti sam ja sa njim razgovarao, osim kada nam je oduzeta pratnja vlaka 1403 za Beograd i data kninskom osoblju.

Ako treba ja ću to i sudskim putem dokazati.

Ja nisam čuo da je neko ispred mene govorio sa nacionalističkim gledištima među nama radnicima, a ja nisam ničiji član osim SK i Sindikata.

Tode Ožegović, rasporedni radnik u stanici Split:

Jadrić Grgo je rekao da treba srušiti most na Krci i to poslije zbora radnih ljudi u trećem mjesecu 1971.godine na kolosjecima ispred moje kancelarije. Nije isključeno da je "Matica hrvatska" utjecala na njega čiji je aktivni član.

Kod drugih radnika nisam ništa primjetio, osim što je Marko Giljanović u drugom mjesecu 1969. godine precrtao na voznom listu februar i upisao veljača.

Komisija:

- dovoljno će biti ova kritika i ukazivanje da je mjesto rješavanja takvih problema OO SK, a ne ulica.

7. SARAGA DANKO, šef komercijalng predstavništva žTP-a u Splitu:

1. Dana 12.01.1972.godine drug Nikola Počuča je iznio na sastanku OO SK da je drug Danko Saraga doprinio svojim stavom da se izglasa predlog Keršić Milivoja da se tačka 6. unese u zaključke kojim se traži da se ispita stav druga Milutina Baltića. Na osnovu Zapisnika vođenog na tom sastanku po kome je drug Saraga rekao da je Pismo IK CK SKH samo preporuka, da nije još niko dao službenu političku ocjenu stručnog rukovodstva, da preborojavanja radnika po nacionalnosti nije bilo, a to Baltić ponovo povlači i to treba da se razjasni.

2. Drug Šegvić Petar, pomoćnik generalnog direktora ŽTP-a, je 23.01.1972. godine izjavio da su se u Komercijalnom predstavništvu ŽTP-a u Splitu održavali pripremni sastanci nacionalista gdje su se zauzimali politički stavovi za daljnje akcije.

3. Izjava druga Komadine Branka, da je bio u Splitu prilikom korištenja godišnjeg odmora u Kaštel Lukšiću krajem sedmog i početkom osmog mjeseca 1971. godine, i da je navratio u Split sa namjerom da upozori drugove u Splitu da ne daju podršku nalazu Komisije ŽTP-a, već da zauzmu stav kao što je Rijeka, Karlovac i Knin. Navodi da je taj razgovor vođen u Komercijalnom predstavništvu gdje je između ostalih prisutan bio i drug Saraga. Pošto je pokušaj druga Komadine da pomogne Splitu propao izjavom Keršića da on ima svoj stav po tome, jer ga je dan ranije o svemu upoznao Jambrek, povukao se i otišao u Kaštela.

4. NALAZ KOMISIJE:

Na osnovu Zapisnika sa sastanka Konferencije SK čvora Split od 22.11.1971.godine Komisija zaključuje da je drug Saraga svojim stavom da se izglasa tačka 6. Zaključaka, gdje je u svojoj diskusiji dao do znanja članovima SK da je Pismo IK CK SKH samo preporuka, i da drug Milutin Baltić i pored toga ponovo poteže pitanje prebrojavanja, tražeći da se to razjasni. Ovo je dalo povoda da članovi SK Konferencije prihvate zahtjev za unošenje tačke 6. u zaključke Konferencije SK čvora Split.

Komisija nije mogla utvrditi da je bilo pripremnih sastanaka u njegovoj kancelariji u Komercijalnom predstavništvu na kojima je vođena diskusija o političkom stanju i poduzimanju nekih akcija. Ovo se dokazuje i i činjenicom da je drug Pauković Branko izjavio da su se tu sastajali neki od drugova iz stanice Split, ali da se razgovori nisu vodili o politici već o poduzimanju mjera i sređivanju stavova u pogledu podmirenja privrede kolima i raznim ugovorima.

Dolazak i sastanak druga Komadine u kancelariji Komercijalnog predstavništva ne može se tumačiti tako da su se i ranije sastanci održavali u političkom smislu, jer je ovaj razgovor inicirao drug Komadina.

Komisija je došla do zaključka da poslovnih sastanaka je bilo, ali nije mogla ustanoviti da je bilo sastanaka političke prirode sa ciljem da se pripremi daljnja politička akcija.

Njegovo djelovanje nije dalo do znanja da djeluje sa pozicija kontrarevolucije i da je poduzimao organizirane akcije u tom smislu u čvoru Split.

Komisija je stekla utisak da su neki stavovi od njega prešućeni obzirom na funkciju koju obavlja, a imao je neposredni uvid, veze i kontakte sa stručnim i društvenopolitičkim radnicima u ŽTP-u i na terenu, te je mogao olakšati rad Komisije u rasvjetljavanju pojava nacionalizma i šovinizma u čvoru Split.

Komisija je konstatirala da je drug Saraga doprinio usvajanju tačke 6., što se vidi iz diskusije u kojoj on naglašava da je Pismo IK CK SKH preporuka, da još niko nije dao službenu političku ocjenu stručnog rukovodstva, da prebrojavanja nije bilo, a da to drug Milutin Baltić opet povlači i da taj njegov stav treba razjasniti.

Imajući u vidu rad i djelovanje druga Sarage prije i poslije sastanka 22.11.1971. godine Komisija je došla do zaključka da on nije imao nikakvih drugih istupa na liniji kontrarevolucije i nacionalizma u SRH te predlaže OO SK Split da mu izreče 

- opomenu.

Prilozi:

Izjave pred Komisijom:

Saraga Danko, šef Komercijalnog predstavništva ŽTP-a Zagreb u Splitu:

Ja nisam tražio smjenu Baltića nego objašnjenje stavova Baltića koji su bili suprotni Pismu IK CK SKH. Nisam podržao Keršića nego sam tražio objašnjenje, jer sam Baltićev govor pročitao u "Vjesniku".

O sastanku IK CK SKH znam onoliko koliko je stajalo u Pismu, a ne sjećam se tko je donio "Vjesnik" na sastanak.

Kod mene u Komercijalnom predstavništvu nije bilo nikakvih drugih sastanaka osim poslovnih.

Nije bilo raspeava o smjeni Momčila Ožegovića sa mjesta Šefa transportno komercijalnih poslova zato što je on Srbin u mojoj kancelariji.

Nisam primjetio da je bilo nacionalističkih ispada među radnicima.

Što se tiče odnosa na relaciji Momčilo Ožegović - Milivoj Keršić ne znam ništa više od ostalih. Moji odnosi sa Momčilom Ožegovićem su bili snošljivi, a nacionalističkih stavova ni sa moje ni sa njegove strane nije bilo.

Znam da je Momčilo Ožegović bio za ukudanje ŽAT-a, a ja se s tim nisam slagao, a veza sa Sinjem je prekinuta zbog svađe Momčila Ožegovića i Feđe Kolaka iz "Autoprevoza Sinj", jer su tražili veće cjene prevoza nego što se moglo dati.

Komadina Branko,šef odsjeka u ŽTP-u, bivši šef stanice Split:

Razgovarao sam u kancelariji Komercijalnog predstavništva o političkoj situaciji u ŽTP-u krajem sedmog i početkom osmog mjeseca 1971.godine s rukovodstvom u Splitu i kad mi je Keršić rekao da oni imaju svoj stav dogovoren s Jembrekom vidio sam da nema smisla da dalje o tome razgovaramo, pa sam se vratio u Kaštela. Normalno, tu je bio i Saraga Danko, jer smo razgovarali u njegovoj kancelariji.

Ja sam ih savjetovao da zauzmu stav kao čvor Knin, Rijeka i Karlovac, što je bilo pravilno.

Što se tiče odnosa Keršića i Ožegovića mislim da su lične prirode i da bi postavljanje Momčila Ožegovića na bilo koje rukovodeće radno mjesto bilo apolitično i štetno zbog njegove naravi, na sve saradnike on gleda s visoka, bez takta i arogantno.

Počuča Nikola, pravnik u Zajedničkim službama ŽTP-a:

Kad sam kupovao karte u KSR-u Branko Pauković mi je rekao da se u Komercijalnom predstavništvu kod Sarage okupljaju svi oni koje sam ja kritikovao na sastanku OO SK, a da su to činili i ranije i ja sam to prenio Šukari Mirku, inspektoru, prilikom slučajnog susreta na hodniku u ŽTP-u.

Pauković Branko, šef poslovnice KSR-a:

Ja sam rekao Počuči za te sastanke. Sastanci su bili razne vrste, na nekima, očito neformalnim, dozvolili bi da prisustvujem, ali kad su se između sebe nešto dogovarali istjerivali bi me van. To je bilo razumljivo kad su imali poslovne sastanke, ali inače nisu imali šta tajiti predamnom ako je o željezničkim problemima rječ, pošto se kad je rječ o prevozu putnika to i mene ticalo.

Imali su neke sastanke sa ljudima iz ŽTP-a, za koje su oni govorili da su poslovni, ali sam saznao da ti ljudi po svom radnom mjestu i funkciji u ŽTP-u nisu imali šta s njima o poslu razgovarati, jer su u ŽTP-u obavljali poslove koji sa našima ovdje nemaju nikakve veze.

Da li je to bilo emisarenje je ne mogu izričito tvrditi, ali tako mogu tumačiti, ako me neko u suprotno činjenicama ne uvjeri na OO SK. Npr. šta je Vakarić radio u sedmom mjesecu 1971.godine ovdje?

Nisu mi poznati politički istupi prozvanih na OO SK, jer nisam bio na tim sastancima, pošto je KSR posebna i nezavisna jedinica.

Već dugo, oko šest mjeseci, nisam navraćao tamo, pošto nisam trpio njihovo ponižavanje i ignorisanje.

8. PRIBUDIĆ SVETISLAV-SLAVKO, referent za komercijalne poslove:

1. Dana 23.01.1972.godine na sasatanku OO SK drug Šegvić je između ostalog iznio da su se u Komercijalnom predstavništvu Split održavali pripremni sastanci na kojima se dogovaralo poduzimanje političkih akcija s nacionalističkih pozicija.

2. Prema izjavi druga Komadine Branka od 26.o2.1972.godine vođen je razgovor u Komercijalnom predstavništvu između njega s jedne strane i Keršića, Živković Ivana, pomoćnika šefa stanice Split, Sarage Danka, Pribudića i drugih s drige strane, kojom prilikom je drug Komadina upozorio navedene druge na zauzimanje stava radnika čvora Split po pitanju nalaza i izvještaja Komisije RS ŽTP-a te zahtjeve za smjenu glavnog direktora.

Nalaz Komisije:

1. Na osnovi izjave pojedinaca kao i izjave Pribudića Komisija nije mogla utvrditi da je u Komercijalnom predstavništvu bilo organiziranih sastanaka političke prirode. Ovdje izuzimamo ovaj sastanak koji je održan na incijativu druga Komadine Branka.

2. Na osnovu izjave druga Komadine te na osnovu razgovora i izjava pojedinca kao i druga Pribudića u vezi s razgovorima o političkim pitanjima u Komercijalnom predstavništvu Komisija smatra da pojedinci i drug Pribudić nisu do kraja bili otvoreni i iskreni, pa kazali sve što znaju, ovoj Komisiji. Nemoguće je a ne pretpostaviti da se u vreme najburnijih političkih događaja u SRH u 1971.godini nisu nikada i u nikakvoj formi vodili razgovori o politici i političkim događanjima u ŽTP-u Zagreb. Komisiju upućuje na zaključak da je moralo biti razgovora o političkim događanjima, da je drug Pribudić morao nešto više znati pošto je na takvom radnom mjestu gdje je imao neposredne veze s raznim stručnim rukovodiocima ŽTP-a i STP-a, a posebno s drugom Jambrekom koji je neposredno radio po pitanju akvizicija. Ovaj zaključak potvrđuje izjava Milivoja Keršića drugu Branku Komadini da je dan ranije sa njim razgovaro drug Jambrek u vezi situacije u ŽTP-u, pa je o tom vjerojatno razgovarao i s drugovima u Komercijalnom predstvaništvu.

4. Obzirom na napred izloženo Komisija smatra da i drugu Pribudić Svetislavu - Slavku treba uputiti

- partijsku kritiku.

Prilozi:

Izjave date Komisiji:

Pribudić Svetislav-Slavko:

U Komercijalnom predstavništvu su se održavali samo i isključivo sastanici poslovnog karaktera, sastanaka druge vrste nije bilo.

Sastanici političke vrste su meni nešto strano i takvi sastanci u mom prisustvu se nisu održavali. Da li je negdje drugdje u čvoru bilo takvih sastanaka nije mi poznato niti sam im ja prisustvovao.

Jembrek nije nikada vodio političke razgovore u mom prisustvu niti mi je šta u tom smislu javljao telefonom.

O izjavi Momčila Ožegovića da neće surađivati s Milivojom Keršićem ništa mi nije poznato.

Ja sam ispričao da mi je advokat - žena Gabrilo rekla da se Momčilo Ožegović žalio da je smjenjen zato što je Srbin. To je bilo na Mažuranićevu šetalištu gdje sam je slučajno sreo.

U kancelariju Predstavništva često je navraćao Keršić koji se konzultovao o poslu, a o politici nismo nikako razgovarali, dok Sunara Frane i Efendić Petar nisu navraćali.

Nikola Počuča nije nikako navraćao, Momčilo Ožegović je navraćao nekoliko puta po poslu dok je bio šef TKP-a, a Lazo Ožegović bi naletio tražeći Keršića ili službeno na minut-dva.

Branko Pauković, šef poslovnice KSR-a:

Izjavio je isto kao i za Saragu Danka.

Komisija:

Očito je da je sastanaka u Komercijalnom predstavništvu bilo, ali se ne može utvrditi da je bilo sastanaka političke prirode sa ciljem da se pripremi daljnja politička akcija na liniji kontrarevolucije.

Komisija je stekla utisak da drug Pribudić kao i ostali neke stvari prešućuje jer je imao nepsredne kontakte sa stručnim i društveno-političkim radnicima na terenu i u ŽTP-u za koje je dokazano da su javno djelovali kao nosioci nacionalističke politike i kontrarevolucionarnog djelovanja.

On se lično nije nigdje javno eksponirao.

9. EFENDIĆ PETAR, stanični blagajnik u stanici Solin, sekretar Konferencije SK čvora Split:

1. Dana 12.01.1972.godine na sastanku Konferencije SK čvora Split drug počuča Nikola je zatražio u svojoj diskusiji da se ispita odgovornost i rad druga Efendić Petra kao sekretara Čvornog komiteta SK Split i njegovu ostavku na tu funkciju.

2. Na sastanku 23.01.1972.godine drug Canjko Gojko, prrdsjednik Konferencije SK ŽTP-a zatražio je odgovornost i isključenje iz SK za druga Efendić Petra zato šta je:

- kao predsjednik Konferencije SK čvora Split potpisao Zapisnik i zaključke Konferencije od 23.11.1971.godine, a u kojemu je poznata tačka 6., "...radi toga što on kao sekretar sve to potpisuje bez primjedbi i zauzimanja političkog stava po tom pitanju...".

- na Drugom kongresu Sindikata saobraćaja i veza SRH održanom 26.11.1971.godine u Zagrebu je uzeo učešća u diskusiji po sugestijama jedne grupe delegata koja je imala za cilj da ovaj Kongres razbije, pa je istupio sa zahtjevom da se izuzme izlaganje druga Franje Mikla iz uvodnog referata u kojem se tražla politička odgovornost i ostavka pojedinih društveno-političkih rukovodilaca u ŽTP-u Zagreb.

3. Nalaz Komisije:

Po pitanju odgovornosti druga Efendić Petra za rad i neaktivnost organizacije SK čvora Split utvrđeno je da je održano za vreme dvogodišnjeg mandata duga Efendića kao predsjednika pet čvornih konferencija SK i oko 22 sastanka Čvornog komiteta SK Split. Na Konfernciji SK čvora Split od 22.11. 1971.godine gdje je izglasana tačka 6. zaključaka utvrđeno je da je drug Efendić potpisao Zapisnik i zaključke te Konferencije. U uvodnoj rječi sa tog sastanka pročitao je Pismo IK CK SKH od 14.1o.1971.godine i u daljnjoj diskusiji nije učestvovao.

U vezi učešća u diskusiji na Kongresu sindikata saobraćaja i veza SRH Efendić Petra Komisija je utvrdila da je Efendić Petar diskutovao na tom sastanku, da se dogovorio prije učešća u diskusiji sa određenom grupom delegata i da je pripremio koncept diskusije kojeg je napravio prema sugestiji ove grupe delegata.

Prilikom diskusije na ovom Kongresu tražio je da se izuzme dio iz uvodnog referata koji je govorio o stanju i političkim kretanjima u ŽTP-u Zagreb i da je to negativna strana njegove diskusije. Međutim, nije javno na tom Kongresu tražio kako mu je bilo sugerirano da iznese kao uvjet učešće na Kongresu ovih delegata ŽTP-a, ako se ne izuzme ocjena o situaciji u ŽTP-u Zagreb. Iz ove modificirane diskusije u odnosu na pripremljeni koncept vidljivo je da je drug Efendić imao prvenstveno na mu da ne dođe do razbijanja Kongresa bez obzira hoće li ili ne biti izuzete iz referata ocjene o političkoj situaciji u ŽTP-u Zagreb.

Utvrđujući daljnji rad druga Efendić Petra Komisija je ustanovila da je njegova diskusija na petoj sjednici Savjeta STRJ Split bila jedina pozitivna od svih učesnika u diskusiji gdje se suprostavio davanju ocjena i podrške nalazu Komisije RS ŽTP-a. U diskusiji na sastanku od 09.o8.1971.godine IK CK SKH utvrđeno je da ima pozitivan stav kad se raspravljalo o zaključcima Općeg sabora gdje je rekao govoreći o tački. 2 tog sabora sljedeće: "... izvinite drugovi, ja smatram da ukoliko Srbin nije slobodan u Hrvatskoj, ja ne smatram ni Hrvata slobodnim u toj istoj zemlji i zbog toga mislim da o tom ne bi trebalo mnogo govoriti...".

Prema izjavi druga Efendića po povratku sa 2. Kongresa samoupravljača iz Sarajeva došlo je do razgovora u autobusu između njega i dr. Veselice o političkim stavovima na tom Kongresu, kojom prilikom je Efendić dr.Veselici rekao da bi ga zbog političkog stava treblo izbaciti iz Partije. Na ovo je dr. Veselica reagirao tako što mu je pretećim tonom rekao da će se on zainteresirati kojoj OO SK on pripada i da će tražiti njegovo isključenje iz SKH. Kao dokaz da je ovakav razgovor vođen drug Efendić se poziva na druga Nikšu Staničića, sadašnjeg sekretara Općinskog sekretara SK Split, što je ovaj lično potvrdio drugu Banu.

4. Analizirajući cjelokupni rad i drjelovanje druga Efendić Petra u proteklim najburnijim političkim zbivanjima Komisija je utvrdila da je u tom svom cjelokupnom djelovanju samo jednom negativno istupio i to na Kongresu sindikata saobraćaja i veza SRH u Zagrebu. Radi toga, a poznavjaući rad i djelovanje druga Efendića kao dugogodišnjeg komuniste ova Komisija je došla do zaključka da samo za ovo jedno negativno istupanje ne može dati negativnu ocjenu na njegov cjelokupan rad, tim više što se može zaključiti da je drug Efendić na tom Kongresu bio pod pritiskom autoriteta grupe delegata. Imajući u vidu napred utvrđene činjenice ova Komisija smatra da je drug Efendić radio u i te kako teškim uvjetima i pod pritiscim, ali da se komunistički držao i prije i poslije ovog Kongresa sindikata.

Zato Komisija smatra da kod druga Efendić Petra nema nikakve odgovornosti i predlaže OO SK da drug Efendić ima političke i moralne kvalitete da ostane na dosadašnjim funkcijama u SK.

Prilozi:

Izjave date komisiji:

Efendić Petar, stanični bklagajnik u stanici Solin, sekretar Konferencije SK čvora Split:

Nastojao sam da se što više angažira članstvo SK i OO SK u čvoru Split na rješavanju problema u čvoru sa stručnim rukovodstvom po pitanju stanova, menzi i uvjeta rada.

Proradili smo materijale sa Desete sjednice CK SKH od 23.01.1971.godine, a onda je nastao vakum u radu OO SK od červrtog do devetog mjeseca 1971.godine, u svemu tome nismo se snalazili.

Održana su svega tri masovna sastanka OO SK. Ja sam kao sekretar bio aktivan, ali masovni rad s članstvom SK je izostao.

Sastanci su samoincijativno sazivani, a jedan u vezi rasrave po Pismu IK CK SKH po naređenju viših organa SK.

Na sastanku IK CK SKH u osmom mjesecu je odlučeno da se ne ide na masovne sastanke već da probleme treba rješavati u stručnim službama ŽTP-a.

Savjet STRJ Split je dao ocjenu po nalazu Komisije RS ŽTP-a iako sam ja tražio da se to ne radi.

Keršić je tražio da se da ocjena rada rukovodstva ŽTP-a po "Crvenoj knjizi", a ja sam tražio da to ne treba raditi.

Na IK CK SKH 13.1o.1971.godine nisam diskutovao. Konsultovao sam se sa Sunarom, a on je rekao da ne idem na to, jer nemam činjenica. Nije se govorilo o nacionalizmu, a ja sam htio da o tome govorim i tražio sam savjet od Srećka Bjelića, a ovaj je tražio "rješenje".

Nismo se dogovarali sa OO SK i Konferencijom pred odlazak u ŽTP, jer smo mislili da je to stvar ŽTP-a.

Da sam delegat na Kongresu sindikata saobraćaja i veza SRH saznao sam kasno, a u Splitu smo ja i Paško Škrapić bili zaduženi za diskusiju.

U Sindikatu ŽTP-a dogovoreno je da se ne iznose odnosi u ŽTP-u na Kongresu nego će to rješiti stručne službe i društveno-političke organizacije ŽTP-a.

Mikl Franjo u uvodnom referatu je tražio odgovornst ŽTP-a, a jednu takvu stvar trebalo je rješiti u organizacijama SK i sindikata u ŽTP-u.

U gornjem djelu prostorije okupili su se neki delegati sa željeznice i tražili da Mikl izuzme dio izlaganja o željeznici ili će napustiti Kongres. Ja sam uskočio s tim da to nije sam željeznički Kongres nego i ostalih vidova saobraćaja te su me nagovorili, ta grupa delegata, da tražim izuzeće tog djela referata, pa sam na njihove nagovore i sugestije sastavio koncept koji sam kasnije u izlaganju izmjenio i nisam doslovno prenio.

Luka Čupković nije na to obraćao pažnju, a Šukara Mirko ga savjetovao da to ostavi na miru.

Za emisarenje po čvoru Split ne znam, kod mene niko nije dolazio.

Smjena Momčila Ožegovića sa mjesta šefa TKP-a usljedila je zbog njegova stava za ukidanje ŽAT-a.

Savjet STRJ Split; 23.09.1971.godine:

Efendićeva diskusija pozitivna, tražio da se ne daje ocjena stanja u ŽTP-u po "Crvenoj knjizi" niti da se podrži nalaz Komisije RS, jer je tako dogovoreno na sastanku IK CK SKH od 09.08.1971.godine i jedini je bio protiv davanja podrške Komisiji RS.

Sastanak IK CK SKH,09.08.1971.godine:

Diskusija je uglavnom pozitivna i ne bi se mogla protumačiti da je imala za cilj davanja podrške Općem saboru i snagama koje su otvoreno djelovale na strani kontrarevolucije. Osvrnuo se na tačku 2. zaključaka Općeg sabora, ali je naglasio da pitanje nacionalne zastupljenosti treba promatrati na dulju stazu u smislu Četvrete sjednice CK SKH.

Kongres sindikata radnika prometa i veza SRH:

Svojom diskusijom na kongresu sindikata radnika prometa i veza SRH Pero Efendić je poslužio kao sljepo oruđe snagama koje su bile na liniji kontrarevolucije i znali šta im je cilj, a on nije imao u vidu te njihove namjere ni štetne političke posljedice svoje diskusije, iako je tada bilo jasno čemu to vodi, nego jeprvenstveno imao na umu da spreči pokušaj razbijanja Kongresa od strane gore pomenutih snaga, a koje su to otvoreno najavljivale. Efendić je svojom diskusijom doprinio ovoj grupi delegata time što je zahtjevao da se izuzme iz uvodnog referata zahtjev gdje se traži smjena poltičkog rukovodstva i pojedinaca koji djeluju suprotno liniji SK u ŽTP-u, iako je taj dio uvodnog referata bio na mjestu. Njegova diskusija se unekoliko razlikovala od koncepta koji je sastavio po nagovoru određene grupe delegata ŽTP-a, utoliko što nije iznio zahtjev "...ukoliko Kongres ne prihvati naše zahtjeve pridržavam si pravo formiranja stava o neučestvovanju delegata željezničara u radu Kongresa...".

Sastanci Konferencije SK čvora Split:

Održano pet sastanaka u vreme kada je aktivnost SK čvora morala biti mnogo bolja, jer je bilo problema unutar čvora, a naročito loših međuljudskih odnosa na relaciji Momčilo Ožegović - Milovoj Keršić, a naročito je zakazala u periodu kada je politička aktivnost u SRH bila vrlo intezivna.

Drugi Kongres samoupravljača u Sarajevu:

Drug Petar Efendić je ispoljio svoj pozitivan stav u sukobu s dr. Veselicom Markom, kada mu je rekao da njegovi stavovi nisu stavovi radnih ljudi i SK i da ga treba isključiti iz SK.

Komisija:

-da se opozove sa svih funkcija koje vrši u SK,

-da se predloži OO SK da ga kazni opomenom,

-dogovoriti se sa članovima Općinskog komiteta SK o mjerama, javna kritika ili osloboditi odgovornosti, tek tad predložiti mjeru.

10. SUNARA FRANE, samostalni referent za ekonomske poslove STRJ Split, sekretar OO SK stanice Split:

1. Dana 12.01.1972.godine na sastanku OO SK stanice Split drug Počuča Nikola zatražio je odgovornost Sunara Frane kao sekretara OO SK stanice Split:

- za rad te OO SK, 

- u vezi njegove izjave da je Počuča unitarista pošto se upisao u anketnom listiću za potrebe Općinskog komiteta SK Split kao "Jugoslaven",

- za pogrešno prenošenje odluka sa sastanaka IK CK SKH.

2. Dana 23.01.1972. godine drug Šegvić Petar, pomoćnik generalnog direktora ŽTP-a, je iznio da je Frane Sunara netačno prenosio informacije s političkih sastanaka i sastanaka Radničkog savjeta i da je njegova izjava od 11.06.1971.godine pravi nacionalistički stav.

3. Nalaz Komisije:

Na osnovu izjave druga Sunare u vezi tačnosti prenošenja informacija iz ŽTP-a u ovu OO SK, te na osnovu izjava ostalih drugova to se nije moglo utvrditi. Što se tiče njegovog prigovora Počuči Nikoli što se upisao kao "Jugoslaven" kaže da o tome sa njim nikada nije razgovarao, dok Počuča ne tvrdi da ga je "u oči" prozvao unitaristom, a kada i gdje ga je prozvao to nije imenovao ni drug Počuča niti je to Komisija mogla utvrditi. Daljnji rad i ponašanje druga Sunare, ova Komisija je utvrdila: da je imao pretežno negativne stavove u svojim istupanjima na Konferenciji SK ŽTP-a, Radničkom savjetu i na Konferencoji SK čvora Split.

Tako je na Zboru radnih ljudi čvora Split od 29.07.1971.godine gdje je na dnevnom redu bila tačka:

"Zaključci Općeg sabora željezničara ŽTP-a Zagreb", u potpunosti podržao šefa STRJ Keršić Milivoja koji je rekao da su zaključci Općeg sabora jasni i tražio da se oni usvoje i naveo je da on nema šta više da kaže jer je upravo onako kako šef iznosi.

Prema Zapisniku 6. sjednice RS STP-a Zagreb od 11.09.1971.godine diskusija Sunara Frane je u potpunosti negativna. Navodimo neke djelove iz njegove diskusije:

"... kao član ovog kolektiva i član RS mogao bi doći do zaključka da je rukovodstvo našeg poduzeća zaobilazilo organ upravljanja u svojim postupcima i zanemarivalo svoje odgovornosti. Kad kažem zaobilazilo organ upravljanja onda mislim na onaj devizni prekršaj."

Slaže se s tim da treba voditi računa da se ne prekrše propisi, ali smatra da su činjenice dovoljno jasne i da se ne treba ništa kolebati. "Ja sam za to da danas izglasamo zahtjev za opoziv direktora. Moram reći da u Izvještaju, u kojeg ne sumnjam, jer ga je potpisalo 13 članova,13 potpisa,ako potpisi nisu tačni onda se može ići na sud, posebno mi upada u oči ona malverzacija s diplomom. Smatram da je to više nego žalosno da se u jednom poduzeću od 30.000 njudi jedan čovjek može na takav način probijati i na takav način uzimati poziciju. Odmah poslije rata to je moglo biti, ali danas takvo nešto zaista se ne može tolerirati".

Zbor radnih ljudi 29.07.1971.godine:

Podržava stav Keršića Milovoja da su zaključci Općeg sabora tj. tačka 2. na mjestu i da se nema šta diskutirati i dodaje da su Rijeka, Knin i Karlovac odbacili tačku 2. i dodaje da je ŽTP dalo objašnjenje tačke 2. i objavilo to u "Željezničaru".

Diskusija od 23.o5.1971. godine, druga sjednica Upravnog odbora STP-a:

U ovoj diskusiji na UO STP-a osvrće se na odnose u čvoru Split pa navodi da su odnosi pogoršani najviše zbog odnosa šefa STRJ Milivoja Keršića i šefa TKP-a Momčola Ožegovića, dalje navodi da su ovakvi odnosi uticali na rad u ŽAT-u zbog čega je došlo i do predloga da se ŽAT rasformira, na što su radnici reagirali s parolom: "Tko to hoće da nas proda?". Sunara je naglasio da je bolje da ode jedan čovjek nego 60 ljudi, te je dat predlog društveno-političkim organizacijama da se Momčilo Ožegović smjeni s dužnosti šefa TKP-a.

Diskusija na 6. sjednici RS STP-a od 11.09.1971.godine:

Diskusija je u potpunosti negativna, Sunara se otvoreno deklarira da u potpunosti prihvata Izvještaj komisije RS i ne sumnja u njen nalaz, te se izjašnjava da je za to da se izglasa zahtjev za ostavku generalnog direktora. Navodi, da ukoliko se sumnja u vjerodostojnost potpisa i podataka u izvještaju da optuženi mogu ići na sud da to dokažu. Navodi kako je izvršena malverzacija sa diplomom i postavlja pitanje kako jedan takav čovjek može biti na čelu 30.000 radnika.

Diskusija na IK CK SKH od 13.10.1971.godine:

Frane Sunara je diskutovao na ovoj sjednici sa platforme da je Izvještaj komisije RS u potpunosti tačan i u svojoj diskusiji brani stavove RS, UO i da su bili zakoniti, a on kao akademski obrazovan čovjek je mogao uočiti da "Crvena knjiga" ne može biti istinita, a uz to je bio cjelo vreme u žiži događanja i čuo je mišljenja koja su obarala dokaze te komisije. Da bi dokazao stav Komisije za zahtjev opoziva direktora čak se služio i pravilnikom da bi ubjedljivije prikazao kako je zahtjev komisije za opoziv direktora na mjestu.

Njegov rad kao sekretara OO SK stanice Split bio je neaktivan, namjerno takav da bi sam sprovodio svoj osobni stav. OO SK je održala samo dva sastanka u toku 1971.godine i pored brojnih problema u čvoru i burne političke situacije u ŽTP-u i STP-u.

Na sastanku Konferencije SK čvora Split održanom 22.12.1971.godine svojom diskusijom je doprinio da se unese tačka 6. u zaključke. Između ostalog na tom sastanku je rekao:

"Ja ću početi od početka. Naime, rukovodstvo poduzeća nije ništa poduzelo u proradi Desete sjednice CK SKH i kad se na to pribacilo rukovodstvu javile su se dvije struje". Zatim navodi nalaz u "Bjeloj knjizi" gdje kaže da je Komisija RS svrstana u neprijatelje socijalizma i iznosi da je na Općem saboru rekao Karađole: "...da je direktor Tomc rekao da je politika Desete sjednice CK SKH hit parada nacionalista...".

4. Zaključak Komisije:

Imajući u vidu funkcije, ulogu i ugled u ovom kolektivu Sunara Frane iz napred izloženog, očito je da je on svojim stavovima na političkim skupovima i sjednicama RS u Zagrebu doprinio, nešto svjesno nešto nesvjesno, eskalaciji nacionalizma u SRH, a posebno u našem poduzeću. Na svakom svom istupu od formianja Komisije RS branio je njene stavove, a napadao stručno rukovodstvo ŽTP-a. Zatim je kao sekretar OO SK stanice Split zanemario svoj rad sekretara što se može viditi da je održao samo dva sastanka OO SK stanice Split u 1971.godini tj. u vreme najkrupnijih političkih događanja i kada je trebalo najviše raditi tumačeći radnicima određene stvari, a tu je drug Sunara zatajio, izgleda namjerno. Stoga ova Komisija predlaže OO SK stanice Split da Sunaru Franu

- isključi iz SK i opozove sa svih funkcija koje vrši u SK i drugim društveno-političkim organizacijama, te da se opozove iz organa upravljanja i svih komisija.

Prilozi:

Izjave date Komisiji:

Sunara Frane:

Rad OO SK stanice Split je bio kao i kod drugih, a otežavajuća okolnost je to što je glomazna odnosno ima puno članova, a nije bilo osobitih problema o kojima bi se raspravljalo izuzev slučaja Keršić-Ožegović Momčilo.

Spor Keršić - Ožegović Momčilo je trebao ići na OO SK, dao se predlog, ali je Ožegović bio bolestan.

Neke probleme sam rješavao u čvornoj Konferenciji SK.

Da, bilo je dva sastanka OO SK u 1971.godini.

Ništa nije ukazivalo da je napadnuto bratstvo- jedinstvo, a sekreterijat OO SK imao je pet šest sastanaka.

Išli smo na informiranje preko Zborova radnih ljudi, a ne preko OO SK.

Nitko se nije javno žalio meni niti kao sekretaru niti kao čovjeku na pojavu nacionalizma.

Pitanje pisma Lazi Ožegoviću nisam razmatrao jer sam očekivao da je to nešto za sekreterijat javne sigurnosti odnosno miliciju.

Ja ne znam da je Momčilo Ožegović smjenjen po nacionalnoj osnovi, ali takav stav za smjenu su zauzele društveno-političke organizacije zbog ukudanja ŽAT-a.

Momčilo Ožegović se izjasnio da se ŽAT ukine predamnom, Štajduharom i Dankom Saragom i pored obećanja da će se uvesti rad po učinku.

Za sve ono što me se konkretno ne optužuje ja ovdje neću odgovarati.

Zaključke s foruma sam prenosio na Zborove radnika, jer se to ticalo svih radnika.

Na sastanku Predsjedništva SK ŽTP-a se nije raspravljalo o nacionalnom pitanju.

Bio sam na prvom sastanku Konferencije SK ŽTP-a.

Na sastanku IK CK SKH, na prvom nisam raspravljao, a na drugom jesam.

Probleme u poduzeću sam posmatrao samo kao čisto poslovne probleme.

Poslije 21. sjednice ja mogu reći da sam bio u zabludi.

Kombinatorike u vezi Komisije RS ŽTP-a nisu mi bile poznate.

Diskutovao sam na 2. Konferenciji i bio sam za smjenu direktora i istakao sam da se drukčije tretira direktor od radnika. To sam istakao jer sam smatrao da Komisija RS ŽTP-a radi ispravno.

Na Konferenciji SK čvora nisam izravno diskutovao povodom materijala IK CK SKH jer nisam smatrao da treba da ih upoznajem, pošto su svi bili upoznati s Pismom.

Osjećao sam se obaveznim da diskutujem na IK CK SKH jer ne smatram da je direktor jednako revolucija.

Od 04.05. - 19.08. 1971. godine nije bilo sastanaka OO SK jer je 09.08. 1971.godine rečeno na IK CK SKH da ne treba ići na sastanke OO SK.

09.08.1971.godine Komisija RS ŽTP-a je utvrdila da nisu tačni i istiniti podaci o osobnim dohocima koje je direktor iznio.

Za nagradu direktoru su izbjegnute društveno-političke organizacije.

Ne sjećam se diskusije od 11.06.1971.godine i vjerovao sam Komisiji RS ŽTP-a i rekao da se zaobilaze organi upravljanja i naveo primjer nabavka dizalice.

Smatrao sam da kadrovska služba nije kriva nego stručno rukovodstvo.

Uopće nije tačno da sam razgovaro s Počučom Nikolom o nacionalnosti "Jugoslaven".

Nisam čuo Ivezić Petra da kaže "Jeste li slistili direktora?".

Tačno je da smo Mešin i ja tvrdili da u STRJ Split nije bilo prebrojavanja.

Ne znam ništa o Mešinovoj izjavi Mamuli.

Ne znam ništa o prebrojavanju radnika po nacionalnoj osnovi, jer još ni danas taj dopis "strogo.pov. " nisam vidio.

Rekao sam da ono što govori Frković da nije u redu.

Rekao sam da Domazet nije fer što onako govori Kramaru i prenio sam Kramaru što govori Domazet.

Ne znam ništa o "strogo.pov." dopisu niti sam uza njega čuo do sada.

Komisija:

-aktivno sudjelovao na strani kontrarevolucije.

-isključiti iz OO SK i opozvati sa svih funkcija.

11. KERŠIĆ MILIVOJ, šef STRJ Split:

I - Dana 12.o1.1971.godine drug Počuča Nikola je pozvao na partijsku odgovornost druga Keršića Milivoja zbog toga što je inicirao tačku 6. zaključaka Konferencije SK čvora Split navodeći da se drug Keršić naknadno digao i tražio smjenu druga Milutina Baltića zbog njegovih tvrdnji da je bilo prebrojavanja radnika po nacionalnoj osnovi u ŽTP-u Zagreb. Počuča ga tereti s tim što on smatra da je Keršić znao za prebrojavanje kao šef STRJ Split, jer je dobio "strogo.pov." akt u vezi toga, zatim da je bio povezan s jednom grupom kontrarevolucionara i da je napustio sastanak Radničkog savjeta Saobraćajno transportnog pogona iz protesta u vreme isključenja iz SK Đodana i Veselice i otišao na "privatni" sastanak s Frkovićem, Jokovićem i Sakomanom i da je dao ostavku na članstvo u Radničkom savjetu STP-a tobože zbog toga što je bio nezadovoljan premjštajem i rasporedom druga Momčila Ožegovića na mjesto ekonomiste kod transportnog kontrolora, da bi kasnije po nalogu kontrarevolucionara opet dolazio na sastanke Radničkog savjeta STP-a.

II - Dana 23.01.1972. godine drug Šegvić Petar, pomoćnik generalnog direktora ŽTP-a, je iznio da je Keršić napustio sjednicu Radničkog savjeta STP-a kad su bili isključeni Veselica i Đodan iz SK i da je tada bio s Frkovićem, Jokovićem i Sakomanom u maloj sali i da se na sastanak nisu vratili. Spominje Keršića kao incijatora donošenja tačke 6. zaključaka Konferencije SK čvora Split i da su na njegovu sugestiju osuđeni stavovi čvorova Rijeka, Knin i Karlovac.

III - Nalaz Komisije:

Prema Zapisniku sasastanka čvorne Konferencije SK Split od 22.11.1971.godine u svojoj diskusiji Keršić je iznio da je dao svoj glas na sastanku RS STP-a protiv glvnog direktora ŽTP-a Tomca i rekao da takav čovjek ne može biti direktor velikog poduzeća ŽTP-a Zagreb, te je rekao da je jedan drug u Pogonu rekao "... šta hoće 4 miliona Hrvata u ovome društvu da se nametne Jugoslaviji?".

U pogledu Milutina Baltića traži da se unese u zaključke ove Konferencije da se upita drug Milutin Baltić da li je Sabor željezničara antikomunistički i da to uđe u zaključke.

Po pitanju "strogo.pov." akta utvrđeno je da se on kao šef STRJ nije mnogo upuštao u sastavljanje spiska radnika po nacionalnoj strukturi već je to prepustio sekretaru STRJ da to sačini što sekretar STRJ Lazo Ožegović to i potvrđuje.

Da li je Keršić, kao šef STRJ Split i član Radničkog savjeta STP-a, koji je bio u toku događaja, mogao znati o čemu se radi i da takav spisak ničemu drugome nije mogao služiti nego za nacionalno prebrojavanje ova Komisija smatra da je on to znao. Neko posebno angažiranje mu nije ni trebalo.

Utvrđeno je da je drug Keršić dana 23.07.1971.godine napustio sjednicu RS STP-a, ali se nije moglo utvrditi pouzdano da je bio na sastanku s Jokovićem, Frkovićem i Sakomanom, ali se iz njegove diskusije na RS STP-a od 29.o6.1971.godine da zaključiti da se sa njima sastajao kad je na tom sastanku između ostalog rekao:

"Apsurd je da se s predsjednikom omladine i sindikata mora ilegalno sastajati u vagonu, a nemam prava da se sastanem tu, jer ga se kontrolira i prisluškuje i prati svaki njegov korak."

Također, drug Popović je na sastanku RS STP-a od 18.o1.1972.godine izjavio da je Keršić dao ostavku na članstvo u RS-u, ali su mu pristupili Sakoman i Frković i rekli da on tu mora ostati da "spašava Jugoslaviju" i da je djelovao prilično iz šovinističkih pobuda. Dalje navodi da se Keršić taj put vratio na insistiranje Jokovića, Domazeta i Frkovića i čitao novine.

Na Zboru radnih ljudi od 29.07.1971.godine čitao je zaključke Općeg sabora željezničara i dao uvodnu rječ i kvalifikaciju da stavovi Rijeke, Knina i Karlovca su preuranjeni i nisu na svom mjestu zbog opoziva društveno-političkih predstavnika u ŽTP-u Zagreb kao i skidanja tačke 2. sa dnevnog reda. Na kraju je pročitao zaključke Zbora radnih ljudi koji su bili prihvaćeni od svih prisutnih.

Na V sjednicu Savjeta STRJ od 23.05.1971.godine Keršić Milivoj je donio "Crvenu knjigu" iz Zagreba i pročitao na Savjetu neke djelove iz knjige iz kojih se samo moglo vidjeti da je stručno rukovodstvo bilo krivo. Pored toga pročitao je i članak iz HG od mr.Dujmovića. U diskusiji se izjasnio da prihvata stavove iznesene u "Crvenoj knjizi" i smatra da bi se direktor Tomc trebao povući, kojeg svrstava u unitariste, i okrivljuje ga zato što su se strane podjelile na progresivne i unitariste. U ponovljenoj diskusiji je tražio da se direktor Tomc povuče kao i njegovi saradnici koji su krivi za situaciju u poduzeću.

Na izvanrednoj sjednici RS STP-a od 29.06.1971.godine rekao je da u ovom momentu direktor Tomc pokazuje naročitu brigu za poduzeće, a tu brigu nije pokazivao kada je trebalo rješavati pitanja vitalne važnosti za život i rad poduzeća. Istakao je da je apsurd da se sa predsjednikom omladine (Frković) i Sindikata (Tomić) mora ilegalno sastajati u pogonu, a nema prava da se sastane tu, jer ga se kontrolira, prisluškuje i prati svaki njegov korak. Zamjera Tomcu što pri obilasku čvorova nije došao u Split nego otkazao već zakazani sastanak i pozvao telefonski da dođu u Knin, što su društveno-političke oraganizacije iz Splita odbile.

Smatra da je Momčilo Ožegović nagrađen, a ne kažnjen smjenom sa svoje funkcije, jer je premješten u Zajedničke službe ŽTP-a na radno mjesto ekonomiste u Splitu kod transportnog kontrolora. Navodi da je kadrovska politika tendeciozno vođena u Zagrebu, jer npr. 1961.godine kod slanja u Visoku privrednu školu da je poslato od 11 kandidata 10 Srba i samo jedan Hrvat.

Drug Komadina Branko je bio krajem sedmog i početkom osmog mjeseca u Splitu gdje je namjerno došao razgovarati, kao bi razgovarao s drugovima iz Splta da zauzmu pravilne stavove kao i Rijeka, Knin i Karlovac, ali je Keršić rekao da je on upoznat sa situacijom u ŽTP-u jučer od Jembreka i da će takav stav zauzeti. Navodi da su odnosi Keršić - Momčilo Ožegović lične prirode i da bi postavljanje Momčila Ožegovića na bilo koje rukovodeće radno mjesto bilo apolitično i štetno.

Drug Manojlović Kosta na sastanku RS STP-a 18.o1.1972.godine osuđuje Keršića za njegovu diskusiju prije izglasavanja nepovjerenja rukovodstvu ŽTP-a i postavlja pitanje njegova članstva u RS-u i da mu je žao što ga tu nema da mu to može u oči reći.

Drug Mišljenović je na sastanku RS STP-a od 18.01.1972.godine osudio stav Keršića po pogledu na kadrovsku politiku gdje je povezivao svoj spor sa Momčilom Ožegovićem sa slanjem kandidata u Visoku privrednu školu gdje je bilo 10 Srba i samo jedan Hrvat, i smatra da je to na nacionalističkoj osnovi, kao i to da on ne bi htio biti član Radne jedinice kojoj je Keršić šef.

Drug Ilija Dokić na sjednici RS STP-a od 18.01.1972.godine spominje Vaktarića koji je emisario u sedmom mjesecu u Kninu, te pošto mu to nije uspjelo, navodi da je otišao u Split gdje je po njegovom mišljenju pompezno dočekan i obavio posao s uspjehom.

Drug Jurišić je na sastanku RS STP-a 18.01.1972.godine ispričao kako je dao odgovor na Keršićevo pitanje u vezi Momčila Ožegovića, da RS nije organ za raspravu o ličnim obračunima i preko kojeg će se vršiti osvete.

Drug Popović na RS STP-a od 18.01.1972.godine je izjavio da je bio na sastanku direktora STP-a Šopa sa šefovima STRJ gdje je bio i Keršić i da je taj sastanak trajao tri minuta. Popović predlaže za Keršića opoziv iz RS STP-a, jer je isti dao ostavku, ali su mu pristupili Sakoman i Frković i rekli da on mora ostati u RS da "spašava Jugoslaviju" ( od koga?) i da je Keršić djelovao iz šovinističkih pobuda. Tada se Keršić vratio na sjednicu RS na insistiranje Jokovića, Domazeta i Frkovića i čitao novine.

Drug Mamula na RS STP-a od 18.01.1972.godine spominje izjave druga Ivezić Petra da je Mešin Srećko u prisustvu Keršića i Sunare govorio da su oni u Šibeniku neaktivni zbog toga što sam ih ja kao Srbin krivo informirao.

Komisija je utvrdila da je bio incijator tačke 6. zaključaka što nedvosmisleno pokazuje njegova diskusija 22.11.1971.godine na Zboru radnih ljudi gdje posebno naglašava da je dao glas za smjenu glavnog direktora i dao podršku nalazu Komisije RS STP-a.

IV - Na osnovu napred utvrđenih činjenica te izjave druga Keršića koju je dao ovoj Komisiji vidljivo je da on još i sada ima pojedine stavove po pitanju nalaza Komisije RS ŽTP-a nepromjenjene, kao primjer navodimo izjavu ovoj Komisiji:

"Nije mi poznato da je nalaz Komisije RS bilo gdje službeno demantiran ili opovrgnut ili da se pokušala sudskim putem neistinitost opovrći, i ukoliko jeste spreman sam podržati i zahtijeve ovog postupka".

Komisija smatra da su politički događaji poslije 21. sjednice očito pokazali tko je bio u pravu, odnosno događaji u našem ŽTP-u pokazali da je Izvještaj Komisije Radničkog savjeta ŽTP-a bio netačan i neistinit i da je imao za cilj rušenje legalno izabranog stručnog rukovodstva ŽTP-a. Ako to drug Keršić nije mogao uočiti ni do sada onda se postavlja pitanje i dublja analiza njegovog rada i djelovanja. Dalje, Komisija je nepobitno utvrdila da su se odnosi između njega i Momčila Ožegovića negativno reflektirali na cjelokupni rad, izvršenje zadataka i političko stanje i kretanje u čvoru Split, jasno i uz pomoć nekih pojedinaca koji su podržavali jednu ili drugu stranu.

Nadalje, pada u oči i njegov stav po pitanju ŽAT-a i odnosa u njemu, gdje ima dokaza da i on kao šef STRJ nije imao volje ni smisla za razrješavanje nastalih problema kada su mu se pojedini radnici obraćali (Štajduhar) za pomoć u razrješavanju, kada ih je on upućivao na šefa TKP-a Momčila Ožegovića, a ovaj vraćao šefu STRJ i tako dalje.

Prema izjavi šefa TKP-a Momčila Ožegovića i Keršić je kao šef STRJ dao pristanak za ukidanje ŽAT-a gdje iznosi da je to Keršić tražio i na to pristao na kolegiju direktora STP-a Šopa u ttrećem mjesecu 1971.godine, a što Komisija nije mogla provjeriti.

Iz ovakvih odnosa njega i Momčila Ožegovića je vidljivo da su svoje osobne interese stavljali obojica ispred interesa ovog kolektiva zanemarujući pritom discciplinu, a što ilustrira činjenica da njih dvojica međusobno ne razgovaraju ima niz godina pa sve do današnjeg dana.

Taj se problem među njima pokušavao razrješiti nekoliko puta preko pojedinaca kao i na sastanku Sekreterijata OO SK stanice Split od 09.03.1971.godine.

Na osnovu napred utvrđenih činjenica, imajući u vidu djelovanje Keršić Milivoja kao komuniste, zatim kao šefa STRJ i člana RS STP-a, ova Komisija je došla do zaključka da je Keršić Milivoj svojim stavovima i istupima u mnogočemu bio na strani snaga kontrarevolucije. Iako se ovo ne može uzeti da je u svakom momentu bio svjesno angažiran na strani kontrarevolucije, ali je sigurno da je ovakvim svojim držanjem i stavovima potpomagao njeno djelovanje i nanio štete ovom kolektivu i članovima SK. Ova Komisija zato predlaže ovoj OO SK da se Milivoj Keršić

- isključi iz SK i opozove sa svih funkcija koje ima kao član SK, organa upravljanja i samoupravljanja i drugih društveno-političkih funkcija.

Prilozi:

Izjave date Komisiji:

Keršić Milivoj:

Dana 22.11.1971. godine čitano je Pismo IK CK SKH i tamo se tvrdi da nije bilo prebrojavanja.

Nisam znao da je bilo prebrojavanja radnika po nacionalnosti niti sam prisustvovao bilo kojem skupu gdje je bilo o tome govora.

Ja sam samo tražio objašnjenje stava druga Milutina Baltića, a Počuča izvrće da sam tražio ostavku.

Ocjene o ŽTP-u su se davale zavisno od članova IK koji su pisali pisma, a ja nisam znao da među njima nema sloge.

Nisam znao za prebrojavanje i niti je postojalo, a ako se utvrdi da sam u tome učestvovao povlačim odgovornost.

Meni je stran šovinizam i nemam s tim veze.

Ukoliko se pismo "strogo.pov." smatra za prebrojavanje onda sam ja samo izvršio naređenje.

Kako je bilo u Lici, o tome ništa ne znam niti sam bio tamo gdje je o tome bilo govora.

Radni ljudi čvora Split mogu dati najbolji odgovor da je spor Keršić-Ožegović poslovni sukob.

Nikada se nije postavljalo pitanje smjene njega kao Srbina već je bilo sve sa osnove rada.

Suprugu mi je Jelaska iz Banke pitao da li je istina da je Ožegović smjenjen zato šta je Srbin, a da to u banci govore Ožegovićeve kolegice iz Osijeka.

Isto me je pitao i Čedo Lakić ovdje na staničnom peronu.

Spor između mene i njega je počeo 1960.godine kad sam se njemu kao kontroloru obratio da me rasporedi na dužnost.

Krivo je prenio moju diskusiju na sastanku u ŽTP-u da sam ja rekao da je Čovića Duju imenovao kao da šeta po gradu za vreme rada, a ja sam tad Momčila pitao zašto je to lažno prenio i mi smo se posvađali.

Drugi put, kad je Malada Ivo pogrešno otpremio cisternu, a ja izdao primjedbu, on nije htio da da predlog da se postupi po istoj.

Svima je poznata njegova izjava u Domu željezničara da samnom neće surađivati.

Tendeciozna i iskonstruisana je izjava Šukare Mirka da "Bjela knjiga" nije raspodjeljena.

"Bjela knjiga" je raspodjeljena kao obična pošta i putem školskih instruktora data da se ljudi sa njom upoznaju.

"Crvena knjiga" je po dopisu br.30, RS STP-a trebala ići na raspravu na Savjete STRJ da se o njoj raspravlja.

Nigdje nije dat demant "Crvene knjige" i dok se to ne obilježi kao netačno ja je prihvaćam.

Stav Efendića je bio dobar, ali kad je to govorio ja sam bio van sale.

Sjednicu RS STP-a sam 08.07.1971.godine napustio kada mi nisu dati odgovori na pitanja i ja sam je revoltiran napustio na pauzi.

Tvrdnje Počuče da sam se sastao sa Jokovićem i drugima su laž, jer sam po napuštanju sjednice otišao u grad. Sjećam se da sam bio kod referenta Šinka i popio kavu i čekao Sunara Franu te smo zajedno otišli u grad.

Nikoga nisam od poznatih vidio u to vreme.

Joković, Frković, Martinjak i Sakoman su, čini mi se, bili na sastanku RS STP-a.

Želim da se provjeri da li sam imao dopis da prisustvujem kao šef STRJ 23.o7.1971. godine na sastanku direktora STP-a.

Tada je bio i RS, ali od 9.00 sati, i ja, pošto sam ušao, čekao sam pauzu da odem što mi je zamjerio Sunara Frane.

Rečeno mi je tada na RS da će se na moja pitanja odgovoriti na idućoj sjednici s obzirom na žalbu što je Momčilo Ožegović tako raspoređen.

Takve izjave o meni su nastale zbog mog držanja koje je dalo do znanja da se ne slažem sa odlukama STP-a i ŽTP-a.

Nikada nisam emisario i ne bavim se tim prljavim poslovima.

U Šibenik je Mešin išao službeno po mojoj incijativi na obilazak stanica skupa samnom i Sunarom i imao je zadatak da pregleda oružje i evidencije ONO i DSZ.

Ivezić je spominjao Tomca na Savjetu STRJ.

Ne znam za djalog Ivezića i Mešina jer predamnom nije bilo šta o tome govora.

U Komercijalnom predstavništvu nikakvi pripremni sastanci nisu održavani, jer sam tamo išao poslovno.

Šukara Mirko je dolazio u Split dva tri puta, a svrha njegovih dolazaka mi je zagonetka na svoj način.

Mislim da sam izjavio iskreno i jasno i ukoliko se utvrdi da je nešto netačno neka me sljede sve sankcije.

Ova prozivka mene ima tendencu koju ja osjećam dugo.

Počuča je u septembru 1968. godine rekao da "... tko je ovlastio Maršala da tako postupa u vezi Čehoslovačke...".

Počuča je rekao da neće plaćati dodatnu članarinu SK za političke izlete SK.

Glavni i generalni direktori znaju njegovo mišljenje o njima i treba ga isključiti iz SK.

Na moj rad kao šefa STRJ mogu samo radni ljudi staviti primjedbe i ako oni stave ja sam se spreman povući.

Na sastancima SK nisam predložio Počučino isključivanje jer sm bio frapiran njegovim izjavama.

Ta izjava o Maršalu je rečena bez svjedoka u mojoj kancelariji i zato nisam ništa poduzeo.

Odnosi između mene i Počuče su uvjek bili na distanci i učtivi, a nikad netrpeljivi.

Počuča je išao na to da ostane stara organizacija ŽTP-a po teritorijalnom principu, a to me donekle distanciralo od njega, jer sam ja bio za ovakvu vertikalnu organizaciju.

Dali su se takvi odnosi odražavali na rad to bi najbonje znali radni ljudi. 

Komisija:

- ne samo da je bio na strani kontrarevolucije, već i sad nije korigovao pojedine stavove,

- koliko je bio organizator, a koliko instrument neka utvrdi SUP,

- isključenje i opoziv sa svih funkcija.

12. OŽEGOVIĆ LAZO, sekretar STRJ Split.

I - Prema izvještaju zamjenika komandira Druge stanice Narodne milicije Split druga Ogrizovića Milana, drug Lazo Ožegović je dana 26.o4.1971.godine u razgovoru s njim u kancelariji sekretara STRJ Split rekao da su transportni radnici po nacionalnosti Srbi maltretirani i vređani tj. da im se psuje majka Srpska. To je potkrepio iznošenjem imena nekolicine radnika Srba koji su radi toga napustili posao. Danje mi je rekao da se i o njemu već raspravlja, da li on kao Srbin može biti na dužnosti sekretara STRJ Split, a da je Momčilo Ožegović smjenjen sa dužnosti šefa TKP-a zato što je Srbin i naveo da je Momčilo Ožegović zbog toga dobio živčani slom. Do ovog razgovora je došlo tako što je drug Ogrizović došao kod Laze Ožegovića sa jednim mladićem iz svog rodnog mjesta Kurteš Dušanom radi zaposlenja u Split Predgrađu u svojstvu transportnog radnika. U svom izvještaju je dalje naveo da je Lazo Ožegović rekao da je spreman da se tuče ako bude trebalo, a na upadicu Ogrizovića da on nema pištolja Lazo je odgovorio da će se fizički obračunati.

Nalaz Komisije:

Komisija je razgovarala s drugom Ogrizovićem u vezi sa ovim njegovim izvještajem u namjeri da dođe do saznanja da li je sve tako bilo kako je napisano u izvještaju. Ogrizović je u izjavi datoj pred Komisijom dana 08.02.1972.godine potvrdio svoje navode iz izvještaja i dodao da ga je začudilo kad je Lazo Ožegvić počeo njemu o tome pričati, jer je on kod njega došao po sasvim drugom pitanju tj. radi zaposlenja svog komšije sa sela.

Komisija se interesirala tko je još prisustvovao ovom razgovoru između njih dvojice, a drug Ogrizović je odgovorio da je povremeno bio prisutan i drug Počuča Nikola. Za Počuču navodi da ne zna koliko je ovaj od razgovora čuo, jer je Počuča češće ulazio i ilazio iz kancelarije i da ga zato nije namjerno spomenuo u izvještaju. Zna samo to da ga je Počuča pitao kad je bio u Lici i kako je tamo obzirim da su oba Ličani.

Komisija ocjenjuje da je ovakav razgovor iniciran od Laze Ožegovića negativan i Komisiju dovodi u uvjerenje da je drug Lazo Ožegović unekoliko opterećen nacionalnim predrasudama. Dalje, on kao sekretar STRJ i čovjek sa visokim stručnim i školskim kvalifikacijama te službenoj dužnosti nije smio započinjati ovakav razgovor utoliko prije što od njega to niko nije ni tražio, kada se uzme u obzir činjenica da svi radnici, osim jednog, po nacionalnosti Srbi otišli zato što su bili slabi radnici ili na drugi način problematični. Po izjavi druga Ogrizovića da je Momčilo Ožegović smjenjen zato što je Srbin zaključuje se da je i o tom bilo razgovora, kao i njegovom radnom mjestu sekretara, iako to Lazo Ožegović u svojoj izjavi negira, a dio svog razgovora prebacuje na druga Počuču.

Komisija smatra da drug Lazo Ožegović kao komunista i sekretar STRJ, koji je bio upoznat sa svim događajima i kretanjima kod nas u poduzeću, nije smio na svoj način istupati i ponašati se obzirom na politički trenutak u vreme ovog njegovog istupa.

Komisija predlaže ovoj OO SK da se drugu Lazi Ožegoviću izreče:

- partijska opomena.

Prilozi:

Izjave date Komisiji:

Lazo Ožegović:

Izjava Milana Ogrizovića, zamjenika komandira Druge stanice milicije, je samo djelomično tačna. On se predstavlja kao veliki i pravi komunista i smatra da niko ne zna šta je on po nacionalnosti radi imena i prezimena i računa da većina misli da je on, pošto je iz Like, Srbin, a ustvari je Hrvat, pa na račun milicionerske logike smatra da je ono što on kaže sve zdravo za gotovo, a ja ga znam iz drugih prilika, grešnih po partijskom moralu, ali to je druga priča, jer nema veze s politikom.

Rekao sam mu da nemam ništa protiv zaposlenja njegovog rođaka, ali bolje bi mu bilo da se zaposli u nekom drugom poduzeću, jer radnci iz okoline Knina i Like koji su otišli su izjavili da su maltretirani od šovinista. Ove izjave dali su radnici Borić, Grminić i drugi koji su bili po nacionalnosti Srbi. 

Spomenuo sam i ispad Ivaniševića prema Kaliniću i ispad šofera zbog Momčila Ožegovića.

Počuča Nikola je rekao da je pitanje dana kada ću ja otići sa radnog mjesta sekretara STRJ.

Taj Ogrizovićev rođak Kurteš je došao ponovo da bi ostao par dana da vidi kako je, a ja sam mu rekao da napiše molbu.

Sada poslje 21. sjednice se vidi da je bilo nacionalističkih ekcesa među radnicima o kojima se nije smjelo govoriti, a i kad bi se reklo pretpostavljenima oni su to pretvarali u radne ekcese.

Na sastanku s direktorom STP-a Šopom gdje se negiralo da nacionalističkih ekcesa ima ja sam i tamo rekao da ih ima i da se pitaju oni ljudi tj. radnici koji su napustili željznicu.

Počuča je bio prisutan cjelo vreme razgovora s Ogrizovićem. 

Ja nisam izjavio da ću se ikako obračunati, a Ogrizoviću uopće nisam spominjao Momčila Ožegovića.

Sukob Keršić - Ožegović Momčilo datira odranije, od formiranja čvora Split i svi proizlaze iz rada, a što se tiče smjenjivanja Momčila Ožegovića mislim da to prističe iz problema u magazinu i znam da je na jednom zboru traženo od radnika da se on smjeni.

U njihovim odnosima ja nisam primjetio nacinalizam.

Kad je u pitanju Savjet STRJ tu nije bilo nacionalističke politike.

Poslije 08.04.1971. godine nisam primjetio na Savjetu STRJ da se prave nacionalistički ispadi.

Ograđujem se od sjednice Savjeta STRJ gdje je data podrška Izvještaju komisije RS ŽTP-a, a to je bio prošireni Savjet. To je bila osma ili deveta sjednica Savjeta, ne mogu se tačno sjetiti, a tko je pozvao prošireni sastav ja ne znam, jer sam kao administrativac rutinski poslao pozive stalnim članovima.

Dana 10.05.1971.vgodine došlo je "strogo.pov." pismo Kadrovske službe STP-a , a to je predočeno šefu STRJ Keršiću i on je rekao da napravimo izvještaj po njemu. Izvještaj je napravljen i šef Keršić ga je potpisao bez komentara i nije se ni kasnije za pomenuti izvještaj interesirao. Izvještaj je protokoliran kod Mešina, kao referenta ONO i CZ, ali se ni on nikad nije interesirao za njega. Znači, za to "stogo.pov." pismo i izvještaj znali smo samo ja, Mešin i Keršić.

Ogrizović Milan, zamjenik komandira Druge stanice milicije Split:

Bio sam iznenađen stavom druga Laze Ožegovića jer sam imao o njemu drugo uvjerenje.

Lazo umjesto da mi odgovara o mogućnosti zaposlenja rođaka uhvatio se pričati o nacionalizmu.

Navodio mi je imena radnika Srba koji su zbog nacinalističkih napada na njih napustili željeznicu, kao i da je Momčilo Ožegović smjenjen zbog nacionalnosti i da se radi toga razbolio.

Lazo je rekao da je pitanje dana kad će i i on "otići" sa svog radnog mjesta i spomenuo govor Šibla.

Kasnije se nisam s Lazom sreo nego me je on zvao telefonom i ja sam mu rekao da sam napisao izvještaj o onome što smo razgovarali.

Od ostaloga svega čuo sam samo za Šibla i njegov govor u Zagrebu.

Nije ni meni jasno zašto načelnik nije poduzeo ništa po izvještaju i zašto.

Mi u miliciji nismo uvjek bili u stanju prikupljati podatke o nacionalizmu na željeznici.

Ja ne mogu dati svoj sud o Lazi, to ćete vi u Komisiji utvrditi.

To je sve djelovalo na mog komšiju Kurteša.

Počuča Nikola je bio kad sam ja razgovor počeo, ali je odlazio i vraćao se i ne znam je li šta čuo.

Sa Počučom sam razgovarao samo to da sam bio kod kuće u Lici.

Počuča Nikola, pravnik Zajedničkih službi ŽTP-a:

Lazo Ožegović je govorio Ogrizoviću da su se neki radnici žalili da napuštaju željeznicu zato što ih se maltretira kao Srbe.

Ja sam upao u razgovor i govorio o Šiblu i njegovoj koncepciji kadrovske politike i u vezi toga da je pitanje dana kada će i Lazo "otići" sa mjesta sekretara STRJ zbog nacionalnosti.

Čini mi se da sam cjelo vreme prisustvovao razgovoru, a Momčila Ožegovića nismo spominjali.

13. POČUČA NIKOLA, pravnik ŽTP-a u Splitu:

I - Dana 23.01.1972.godine drug Šegvić Petar je između ostalog iznio da "Bjela knjiga" još stoji nerasakovana u školskoj prostoriji stanice Split i da se sa njom nisu upoznali radnici. Zatim je iznio da su se u prostoriji Komercijalnog predstavništva održavali pripremni sastanci političke prirode "maspokovaca".

II - Drug Milivoj Keršić u svojoj izjavi pred ovom Komisijom je izjavio da mu je drug Počuča Nikola u njegovoj kancelariji u četri oka rekao:" Tko je ovlastio našeg Maršala da osuđuje intervenciju u Čehoslovačkoj?", kao i da je u vezi s odlukom Općinskog komiteta SK Split o plaćanju dopunske članarine za održavanje Kongresa SKH rekao da on neće plaćati članarinu za političke izlete CK SKH. Dalje je iznio da je glavnom i generalnom direktoru poznato Počučino mišljenje o njima i da ga treba isključiti iz SK.

III - Nalaz Komisije:

Na sastanku OO SK 23.01.1972.godine postavljeno je pitanje drugu Petru Šegviću, pomoćniku generalnog direktora ŽTP-a, tko mu je dao informaciju da "Bjela knjiga" nije raspakovana i da je onemogućena njena raspodjela radnicima, kao i kako je informiran da su se u Komercijalnom predstavništvu održavali politički sastanci.

Tom prilikom je drug Šegvić odgovorio da ga je o tome obavjestio drug Šukara Mirko, saobraćajni inspektor.

U vezi toga Komisija je razgovarala s drugom Šukarom dana 10.02.1972.godine u Zagrebu. Drug Šukara Mirko je Komisiji izjavio da ga je o tome obavjestio drug Počuča Nikola.

Drug Počuča Nikola je izjavio Komisiji da ga je o "Bjeloj knjizi" obavjestio drug Kalinić Vinko, školski instruktor stanice Split, dok je za održavanje sastanaka u Komercijalnom predstavništvu obavješten od druga Pauković Branka.

Prema izjavi druga Kalinić Vinka, školskog instruktora stanice Split, na sastanku od 23.01.1972.godine vidi se da je "Bjela knjiga" dostavljena u školsku prostoriju i da je raspakovana odmah po prispjeću i stavljena na raspolaganje svakom tko je dolazio na školovanje i želio je da je uzme. Radnici su upozoravani prilikom školovanja na "Bjelu knjigu". Izjavio je još to da nije istina da paket "Bjele knjige" nije još nikako raspakovan.

Komisija je u vezi toga utvrdila da se u školskoj prostoriji stanice Split na ormaru nalazi jedan paket neraspakovan, ali da to nije "Bjela knjiga" već Pravilnik 62.

U vezi održavanja pripremnih sastanaka u Komercijalnom predstavništvu Komisija je razgovarala sa odnosnim drugovima iz predstavništva (Saraga, Pribudić), koji su izjavili da nikakvih političkih pripremnih sastanaka nije bilo u tim prostorijama. Navode da je tamo najčešće i skoro redovito navraćao drug Keršić, ali po službenoj dužnosti kao šef STRJ, a u vezi raznih poslovnih pitanja. Osim Keršića tu su ponekad navraćali i ostali drugovi iz stanice Split kao što je inače to običaj obzirom na bliske poslovne i drugarske odnose između njih i većine rukovodećih radnika u čvoru.

Prema izjavi druga Pauković Branka kojeg je drug Počuča naveo da ga je informirao o tim sastancima utvrđeno je sljedeće:

Pauković Branko izjavljuje da on tamo ne navraća od prije oko šest mjeseci zato što su ga drugovi znali uzimati često kao predmet za šalu. Ali od slučaja kada je posljednjom prilikom došao u sukob s Keršić Milivojem u Komercijalnom predstavništvu zbog toga što ga je ovaj istjerao van, jer se tamo održavao sastanak s nekim privrednicima, a on u tom času naišao sa nekim svojim poslovnim pitanjem, više tamo nije išao. On izjavljuje da tamo više ne ide radi toga što je tom prilikom bio omalovažen i uvređen. Sve do tog puta, kad je on bio tamo, nikada se nije razgovaralo o političkim pitanjima, već samo o poslovima i radnim zadacima.

U vezi ovoga izvršeno je suočenje između Počuče Nikole i Pauković Branka te je Paukoviću pročitana Počučina izjava ovoj Komisiji o tome razgovoru. Tom prilikom je Pauković potvrdio Počučine navode, a pri daljnjem izjavljivanju se korigirao do te mjere da spomenuti sastanci su ustvari bili samo poslovne prirode.

U vezi Keršićeve izjave koja se odnosi na Čehoslovačku i plaćanje dopunske članarine Počuča se poziva na sastanke koji su u vezi toga održavani i navodi da je pitanje stava u vezi Čehoslovačke raspravio s drugom Kovačićem, ondašnjim sekretarom Općinskog komiteta SK Split. U vezi dopunske članarine Počuča negira izjavu Keršića i drugačije inerpretira taj slučaj. Navodi da je na OO SK dao predlog da ako društvo može financirati druge Kongrese manjeg značaja da može i Kongres SKH.

Što se tiče ogovaranja glavnog i generalnog direktora Počuča se ograđuje od izjave druga Keršića.

Što se tiče odgovornosti druga Počuče u vezi navoda Jakelić Duje da je drug Počuča bio član Komiteta SK čvora Split od 1961. - 1963. godine i da je u to vreme bila formirana komisija da ispita slučaj spora Jakelića i Ožegovića Momčila kao i Papka i Škundrića i da se po tom pitanju tada ništa nije napravilo. Komisija ove navode nije mogla pouzdano utvrditi jer u izjavi Počuča negira navode Jakelića, a dokumentacije i svjedoka o tome nema.

U vezi izjave zamjenika komandira Druge stanice milicije Ogrizovića Komisija je utvrdila iz izjave Počuče Nikole i druga Laze Ožegovića da je drug Počuča razgovarao s Ogrizovićem u vezi predavanja Ivana Šibla u ŽTP-u Zagreb, dočim razgovor da je drug Momčilo Ožegović smjenjen zato što je Srbin i da je zato dobio slom živaca negiraju i Lazo Ožegović i Počuča Nikola. 

Obzirom na napred izloženo Komisija konstatira daje drug Počuča Nikola pomogao ovoj OO SK da brže razrješi probleme pozivajući na odgovornost pojedine drugove na sastanku od 12.o1.1972.godine. Međutim, ovo je razumljivo, jer je Počuča Nikola radnik Zajedničkih službi ŽTP-a sa sjedištem u Splitu koji je većim djelom na raznim sastancima i komisijama u ŽTP-u Zagreb i da je kao takav bio u žiži događanja.

Ne može se nikako prihvatiti metoda druga Počuče kao člana SK da je podatke o raspodjeli "Bjele knjige" i održavanju pripremnih sastanaka u Komercijalnom prdstavništvu iznio prije drugu Šukari Mirku nego ovoj OO SK. Ovo utoliko više što je na sastanku od 23.01.1972.godine traženo od druga Petra Šegvića da kaže tko ga je informirao o ovakvim stvarima, ali drug Počuča nije ustao i rekao da je on to kazao Šukari. Isto tako drug Počuča nije smio kao komunista prešutiti ni razgovore Laze Ožegovića i Ogrizović Milana, pogotovu kad se uzme u obzir da se o tom pitanju i ranije govorilo na sastanku OO SK od 12.01.1972.godine.

Iz izjave Počuče po pitanju razgovora Ogrizovića i Laze Ožegovića zaključuje se da je dio tih razgovora preuzeo na sebe iako drug Ogrizović izjavljuje da o tome s njim nije razgovarao. Iz ovoga se da zaključiti da je pokušao takvom izjavom umanjiti odgovornost Laze Ožegovića.

IV - Obzirom na napred izloženo Komisija smatra da se drug Počuča nije ponašao kao pravi komunista te predlaže ovoj OO SK da mu se izreče:

- partijska opomena.

Prilozi:

Izjave date Komisiji:

Počuča Nikola, diplomirani pravnik Zajedničkih službi ŽTP- a za područje čvora Split:

Frane Sunara je rekao da Jugoslaven kao nacionalnost ne postoji u Laze Ožegovića kancelariji.

Joković me je upozorio na anonomno pismo gdje me se optužuje kao srpskog nacionalistu i unitaristu, poslije sam to povezao sa Sunarom, jer se nigdje nisam izjašnjavao kao Jugoslaven osim pred njim.

Nisam bio član Komiteta čvora Split u vreme koje Jakelić spominje. Samo znam da je neka komisija bila i da je Momčilo Ožegović smjenjen s mjesta šefa.

Sukob Momčilo Ožegović i Milivoj Keršić datira od skidanja Momčila sa mjesta šefa TKP-a. Njihovi odnosi od tada su bili čas dobri čas loši.

Nisu u pitanju samo odnosi Keršića i Ožegovića nego i Keršić i pomoćnici. Čini mi se da je sukob Keršić-Ive Živković, pomoćnik šefa STRJ, bio prije ovoga i mislim da ti odnosi i sukobi nemaju nacionalni karakter.

Kakvo je poslovanje ŽAT-a u Slavonskom Brodu uopće mi nije poznato.

Uopće, ŽAT služba nije još potpuno rješena na nivou ŽTP-a, to su ti početni problemi izazvali razne nesuglastice svuda gdje ŽAT postoji.

Pretpostavljam da je pomoćnik direktora Šegvić dobio podatke od Šukare. " Bjelu knjigu" ja sam Šukari pominjao, ali ne tako kako se govori, nego mu samo ispričao razgovor s Kalinić Vinkom, školskim nstruktorom u Splitu.

Vinko Kalnić mi je raekao da su "Bjele knjige" u "Školi" u paketima.

Ne znam šta je to Šukaru navelo da to ispriča kao jednu tačku izjave.

Moj razgovor sa Šukarom nije inciran ni po njemu ni po meni nego smo se slučajno sreli na hodniku u ŽTP-u.

Informisao sam Šukaru da moja kritika od 12.01.1972.godine na OO SK nije konstruktivno primljena na tom sastanku.

Mirko Mrčela me je čak predložio za isključenje na tom sastanku.

Po izjavi Sunare vidio sam da se moja kritika ponovo iskrivljuje.

Šukara Mirko je inspektor i tajnik Sindikata ŽTP-a i nisam pretpostavljao da će naš običan razgovor prenositi u zvaničnoj formi i mislio sam da oni u ŽTP-u imaju više podataka sa dokazima nego ja.

Vjerujem da o "Bjeloj knjizi" gore u ŽTP-u znaju više nego mi, jer primaju na stotine informacija dnevno.

Razgovor o pripremnim sastancima u Komercijalnom predstavništvu bio je između mene i Šukare.

O tome sam nformiran od Branka Paukovića kad sam kupovao karte u KSR-u. On mi je rekao da se tamo okupljaju svi oni koje sam kritikovao javno na sastanku OO SK. Vjerjem da ovo proističe iz slučaja Jambreka sa sastanka OO SK Zajedničkih službi u ŽTP-u. Simpomatično je da na tim sastancima tamo, kako oni kažu poslovne prirode, niko od rukovodioca Srba nije prisustvovao, mada su po prirodi posla trebali tamo biti, zar i to nešto ne govori o svrsi tih sastanaka.

Na RS STP-a sjedio sam zajedno s Keršićem i on je zajedno s Jokovićem i drugima otišao i nije se vraćao više. Pretpostavljam da se tamo govorilo o smjeni Đodana i Veselice i da su se dogovarali o potezima CK SKH. Na tom sastanku Keršić nije diskutirao, a Joković i društvo se nisu vratili na sjednicu.

Keršić nije bio član nijednog političkog foruma pa me čudilo to kakvog on ima interesa da šuruje s njima tamo.

Ne znam za njegovo djelovanje u Zagrebu, jer sam ja bio na sjednicama RS ŽTP-a. Može se o tome pitati Kostu Bursaća, šefa u kadrovskoj službi.

Ja ne mogu dati političku ocjenu o kritikovanim, jer će to dati OO SK.

Pitanje Čehoslovače iznio sam na skupu u Ložioni gdje je bio i sekretar Općinskog komiteta Kovačić i to je tamo na samom sastanku rješeno.

Što se tiče dodatne članarie samo sam rekao da je Partija avangarda društva i da društvo mora naći za taj kongres sredstva.

Izjava Keršića o mom mišljenju o glavnom i generalnom direktoru su proizvoljne. Ja sam rekao da ne shvaćam to da nam dovode kadrove sa strane kad među ljudima koji rade na željeznici ima doktora i profesora nauka, pa da bi se među njima mogle naći pogodne ličnosti za direktore.

Zaključci Konferencije SK čvora Split smatram da su na liniji SK osim tačke 6. koju je inicirao Keršić, rekavši da u "Vjesniku" piše da Milutin Baltić tvrdi da na željeznici prebrojavanja ima, a toga u Pismu IK CK SKH nema.

Škrapić Paško iz ZOP-a je rekao da se tačka 6. ne postavlja u zaključke, jer je taj dan bio studentski štrajk, ali je Keršić insistirao, a Saraga ga podržao.

Mislim da sam rekao sve iskreno i da će to pomoći radu Komisije.

Branko Pauković, šef poslovnice KSR-a:

Izjavljuje isto kao i kod slučaja Sarage Danka.

Komisija:

-metod rada druga Počuče nije primjeran jednom članu SK,

-mnoge razgovore je iznosio u kuloarima, dok na sasanku SK ih nije znosio, 

-prešutio razgovor Ogrizović-Lazo Ožegović i svoj razgovor s Ogizovićem na sastanku OO SK,

- prenosio neprovjerene informacije drugu Šukari o "Bjeloj knjizi" i pripremnim sastancima u Komercijalnom predstavništvu, a ništa nije poduzimao preko sekreterijata OO SK, što se donekle može tolerirati kada se uzmu u obzir stavovi druga Sunare, ali je mogao kontaktirati druge članove sekreterijata,

- uputiti radi metoda rada: opomenu.

14. OŽEGOVIĆ MOMČILO, ekonomist Zajedničkih službi ŽTP-a kod transportnog kontrolora za dalmatinsko područje:

I - Dana 12.01.1972.godine na sastanku OO SK stanice Split drug Ban Jerko, školski instruktor u Split Predgrađu, između ostalog je spomenuo odnose Momčila Ožegovića i Milivoja Keršića i napomenuo da su nekoliko puta poduzimane mjere da se ti odnosi raščiste putem OO SK, sekretara OO SK Sunare i Sekretara čvorne Konferencije SK druga Efendića.

Drug Štajduhar Josip je na satanku od 23.01.1972.godine iznio podatke o stanju u ŽAT-u za vreme od kako je on došao na radno mjesto autodisponenta do odlaska Momčila Ožegovića sa dužnosti šefa TKP-a i čita zapisnike sa održanih sastanaka u vezi problema u ŽAT-u. Navodi da je do kulminacije u odnosima u ŽAT-u došlo najviše onog momenta kada su radnici i šoferi čuli da se treba ŽAT rasformirati i to na incijativu šefa TKP-a. Navodi da se više puta obraćao šefu TKP-a Momčilu Ožegoviću za pomoć, da ga je ovaj uvjek odbijao govoreći da radnici nemaju šta reagirati politički već da trebaju raditi svoj posao.

U svojoj izjavi pred Komisijom Štajduhar navodi da je Momčilo Ožegović između ostalog odbio da dođe na jedan sastanak s radnicima i šoferima na kojeg su ga oni pozvali. Tada je šef Ožegović šoferu Juri Škrapiću odgovorio da se zna način kako se zakazuje sastanak i da on nema šta s njima razgovarati, već da idu raditi, a ukoliko neće da će on zvati miliciju.

Drug Jakelić Duje je na sastanku OO SK 23.01.1972.godine izjavio da Momčilo Ožegović nije dolazio na sastanke OO SK u vreme kad je on bio sekretar OO SK. Također navodi da je jednom prilikom ispred restorana "Marjan" Momčilo govorio da su igrači "Hajduka" Kozlina i Vukčević srpske izdajice i da je tu bio prisutan i Caktaš Ante.

Kad mu je jednom prilikom uputio kritiku što ne dolazi na partijske sastanke, jer je on šef stanice, a ima problema s kondukterima, ovaj mu je odgovorio:

- "Iznesi me opet na partijskom sastanku, ne možeš mi ti ništa ni partijska organizacija. Nije ovo više tvoj Komadina i Zagreb, već sam ja i Knin."

Dalje navodi da je u vezi toga formirana komisija, pa pošto je Jakelić u međuvremenu premješten u Solin, on ne zna šta i kako je to rješeno.

Jakelić dalje navodi da je zbog takvih odnosa sa šefom Ožegovićem Momčilom bio premješten u Solin kao višak. Tada je bilo premješteno 15 vlakovođa u Solin, a među njima nije bilo ni jednog srpske nacionalnosti, iako ih je bilo u Splitu odakle su ovi ostali premješteni. Na prigovor druga Papka zašto je tako postupio i premjestio samo Hrvate- vlakovođe Ožegović Momčilo mu je odgovorio da on zna tko njemu smeta i da je takve premjestio.

II - Nalaz Komisije:

Utvrđeno je da sukob Momčila Ožegovića i Milivoja Keršića počinje od 1966. godine i da traje neprekidno do današnjeg dana, da su ti odnosi stalno zategnuti i da njih dvojica ni dan danas ne razgovaraju.

Zbog takvih njihovih međusobnih odnosa to se odrazilo negativno među radnim ljudima u radnom i nacionalnom pogledu, došlo je do podvajanja i grupisanja radnika po nacionalnoj pripadnosti u posljednje vreme, gdje su se ljudi skupljali baš na toj osnovi tumačeći njihove odnose na nacionalnoj liniji.

I pored nekoliko pokušaja da se izmire i preko organizacije SK i preko pojedinaca ni do današnjeg dana to nije uspjelo, a što kao komunisti nisu smjeli dozvoliti. Iz ovoga je evidentno da su lične sukobe i interese obojica stavljli ispred interesa kolektiva i uspješnog obavljanja radnih zadataka, što nije na liniji SK.

Iz zapisnika sa ranije održanih skupova radnih ljudi vidljivo je da se nije Momčilo Ožegović angažirao na poboljšanju organizacije rada ŽAT-a i da je imao nastupe prema radnicima i šoferima koji nisu pokazivali volju razmatranja njihovih problema, što se može vidjeti i iz izjava radnika na sastanku 03.08.1970. godine, kada je odgovorio radnicima da se zna na koji način se sazivaju sastanci i da on nema šta sa njima razgovarati, već da idu raditi ili će u protivnom zvati milciju.

Njegov stav u pogledu rasformiranja ŽAT-a pred predstavnicima društveno-političkih organizacija ( Sunara, Štajduhar ) i organima iz STP-a ( Doko i dr.) gdje je bio za njegovo ukidanje, ne vodeći računa o problemima transportnih radnika i šofera ŽAT-a, kojih je bilo oko 65, nije bio ni tada ni sada prihvatljiv ni u skladu s poslovnom politikom poduzeća.

Svoju smjenu sa mjesta šefa TKP-a on hoće, po utisku Komisije, iz njegove izjave proističe, da se ta smjena prikaže na nacionalnoj osnovi. Do ovoga zaključka se došlo na osnovu njegove izjave pred Komisijom, kad mu je postavljeno pitanje da se čuju izjave da je on smjenjen zato što je Srbin, te izjave Pribudić Slavka, Ogrizovića i dr., kad je on odgovorio da on o tome ne zna ništa, a da Komisija utvrdi zbog čega je smjenjen, a kojoj je izrazio svoje nepovjerenje prilikom davanja izjave kao i sumnju u njenu objektivnost. Da nije imao povjerenja u ovu Komisiju dokaz je njegovo obraćanje pismom Konferenciji SK ŽTP-a i Općinskom komitetu SK Split od 28.01.1972.godine.

Analiza poslovanja ŽAT-a od šestog i sedmog mjeseca 1970.godine toliko je bila manjkava da se iz nje ništa nije moglo viditi i zaključiti, jer je napisana na jednoj i po strani, a to je očiti dokaz da nije bio zainteresiran za službu ŽAT-a.

U vezi problema oko nedolaska na sastanke OO SK stanice Split u periodu 1961/62. godina ova Komisija nije zauzela stav, pošto nije mogla ništa utvrditi, do nikakvih zapisnika niti je mogla doći niti do dokumentacije o radu tadašnje komisije koja je za tu svrhu formirana.

Što se tiče njegove izjave da su igrači "Hajduka" Kozlina i Vukčević srpske izdajice o tome Komisija nije razgovarala sa Caktaš Antom, jer isti nije član SK, i smatra da je takve ispade trebalo još onda odmah rješiti.

U vezi premještaja 15 vlakovođa iz Splita u Solin utvrđeno je da je po Rješenju br. 4745. i 4746. Saobraćajne sekcije Split od 06.05.1965.godine premješteno osam vlakovođa među kojima nije bilo ni jednog Srbina. Dočim, utvrđeno je da je u Solin bio premješten i Čudić Janko, vlakovođa, po rješenju br. 3537. Saobraćajne sekcije Split od 15.o7.1964.godine koji je po nacinalnosti Srbin.

IV - Na osnovu napred utvrđenih činjenica Komisija smatra da je drug Momčilo Ožegović uz Keršić Milivoja bio jedna od glavnih karika u lancu događaja i odnosa u ovom čvoru, da je svojim odnosom prema radnicima izazvao toliko nepovjerenja radnika, a da kao stručni rukovodilac i član SK nije smio dozvoliti da dođe u takvu situaciju.

Nadalje, iz njegovih stavova pred Komisijom i izjava Pribdić Slavka, Keršić Milivoja, Ogrizović Milana i dr. Komisija je došla do zaključka da drug Momčilo Ožegović smatra da je smjenjen s radnog mjesta šefa TKP-a zato što je Srbin, iako za tu tvrdnju nema osnova, jer je iz napred navedenog vidljivo da je to bilo zbog toga što nije zadovoljio na tom radnom mjestu.

Stoga ova Komisija predlaže OO SK da se drug Momčilo Ožegović

- isključi iz SK.

Prilozi:

Izjave pred Komisijom:

Momčilo Ožegović:

O nesporazumima koje iznosi Jakelić Duje prvi put čujem sada. Tu se spominju događaji od prije deset godina, ja ih se ne sjećam i čudi me što se to onda nije raspravljalo, a to sa sadašnjim problemima nema nikakve veze, ukoliko Jakeliću nije cilj da razvodni aktuelne probleme.

Ja ne znam ništa o Vukčeviću i Kozlini i to ja sigurno nisam rekao, a ako je svjedok Ante Caktaš, onda je on sada najpogodnija ličnost da to potvrdi obzirom na svoju domobransku prošlost i opterećenost hrvatskim nacionalizmom i šovinizmom zbog čega je odavno isključen iz SK.

Ja sam tada pripadao OO SK stanice Split, zašto se to pitanje onda nije postavljalo i rješavalo, samo znam da ja nisam nikad sankcioniran od SK.

Ti problemi iz 1966. godine su rješavani preko stručnih službi.

Što se tiče rada u tom periodu u magazinu ja sam tražio samo rad i nisam se htio u sukobe druge vrste mješati.

1961. godine drug Duplančić je dao otkaz i ponovo se vratio na željeznicu, a bio je stav u ŽTP- u da se ne primaju nazad oni koji su otišli svojom voljom sa željeznice.

Kad sam ja došao za šefa u Split s tim se Duplančić kao viši tehničar nije mogao pomiriti, a taj spor je rješen na Općinskom komitetu, a na koji 

način ja ne znam.

Što se tiče Keršića, ja se ne sjećam da je on meni dolazio poslije škole, trebao se obratiti pomoćniku kontrolora za kadrove Duplančiću, a ne meni.

Izjave Keršića o Čoviću Duji su obične tričarije.

Meni je žao što ovdje nije prisutan član Općinskog komiteta SK, jer se iznositelj kritike Jakelić ne sjeća, a kako ću onda ja. Eto, sad se on ne sjeća toga o Kozlini i Vukčeviću, dajte da se to konstatira.

Premještaj vlakovođa u stanicu Solin nisam vršio bez stava društveno-političkih organizacija, a premještaj je vršio viši organ Saobraćajne sekcije Solin.

Nisu istinite izjave Keršća da sam izjavio pred direktrom Grkovićem da neću s njim sarađivati, uostalom neka se vide zapisnici.

Nije Keršić imao sporove samo samnom, nego i s ostalim saradnicama, neka se vide zapisnici od 1960.godine naovamo.

Kad sam postavljen za šefa TKP-a mislio sam na službu i nivo organizacije, nisam se imao kad baviti društveno-političkim organizacijama. Na to mjesto je računao i Ban Jerko, pa nije čudo da je baš on potpisao zahtjev za moje smjenjivanje.

Keršiću sam se uvjek obraćao kad je to trebalo po službenom poslu, a često sam bio prisiljen i da se po tri puta pismeno obraćam da bi dobio nekakav odgovor.

Uostalom, Keršić je rekao na Konferenciji SK čvora Split, kad je bilo čitanje materijala IK CK SKH, da se s onim s kim je u zavadi neće raspravljati, a razvidno je da je Keršić imao i druge sukobe sa saradnicima, a ne samo samnom.

Uzmite njegovu izjavu od 07.05.1971.godine.

Moji i njegovi odnosi nisu se reflektirali na radnike, uostalom ni on nije htio da razgovara s radnicima. Kad su ga vidjeli u kolima pred magazinom on nije htio izaći i ući u magazin da razgovara, a kada je to Vinko Kalinić rekao o "Bjeloj knjizi" nije rekao samo predamnom, bilo je tu još ljudi.

Štajduhar iznosi stvari koje su se dogodile prije njegovog dolaska u ŽAT, pitam se tko ga je o tome instruirao.

Istina je da je Škrapić Jure dolazio kod mene i taržio sastanak, a ja sam ga uputio na posao, a ako neće on i ona nekolicina, da ću zvati mliciju. Čudi me da to sada Štajduharu smeta, a on je to tražio onda kao i ja.

Nije se radilo o zvaničnim sastancima, već o pojedincima koji nisu imali nikakva prava i ovlašćenja da sazivaju sastanke, ni sindikata ni zbora radnika.

ŽAT nije bio uhodana služba, ni normativno ni stvarno, tamo su dovođeni i premješteni ljudi, a da mene niko nije konsultovao. To je slučaj i sa Štajduharom, kojeg su postavili za autodisponenta, a Soldo Ante je postavljen za blagajnika ŽAT-a bez moga znanja, a Štajduhar je bio ubjeđen da sam ja bio protiv njegovog postavljenja.

U tako novu djelatnost se premještaju najgori radnici, umjesto da je bilo obrnuto da to profunkcionira, a malo se mene o tome pitalo. Veliki nedostatak radnika je doveo do preopterećenja postojećeg broja, a na moje pismene zahtjeve nije se reagiralo. Pogledajte kopije dopisa u arhivi šefa TKP-a.

Izgleda da je Keršiću takvo stanje odgovaralo, pa je otvoreno tražio od radnika da se izjasne samo za moju smjenu. Kad je Topić Stanko pokušao nešto reći o uvjetima rada i nešto meni u prilog na silu su ga ućutkali.

Sa Štajduharom i Maričićem sam svaki dan dogovarao rad u ŽAT-u, a već 08.04.1970. godine tražio sam da se uvede rad po učinku i tako zaštite radnici od neradnika, ali niko ništa nije poduzeo, samo se tražila moja smjena preko raznih formalnih i neformalnih grupa.

Moj predlog je bio da ovakav ŽAT ne može opstati već da ga treba na drugi način organizirati. To zna i Keršić i Doko, uostalom oni su o tome razgovarali u Zagrebu na kolegiju direktora STP-a Šopa 24.03.1971.godine.

O ŽAT-u je raspravljao samo IO Sindikata, a OO SK nije kao da se to njih ne tiče.

Da je bio cilj da se smjeni mene sada je jasno, svi koji su učestvovali u tome u Zagrebu i ovdje u Splitu su predmet rasprava na OO SK.

Da je problema bilo u ŽAT-u i prije mene to je potvrdio i Efendić, a on isto zna da sam ja pismeno tražio da se na SK moji i Keršićevi odnosi raščiste, a kad ga je Efendić opomenuo na sastanku on je napustio sastanak. Imaju na OO SK i konferenciji SK čvora moje dopise o Keršiću, koji je govorio da se oko mene formira razbijačka grupa, oko ukidanja dodatka meni, a dodjela Pavliši koji je sa tog mjesta zbog nesposobnosti smjenjen i oko toga da moja pisma na više forume nije prosljeđivao nego ih zadržavao ili vraćao.

Uostalom, on je postavljao moje saradnike, bez konsultiranja sa mnom, a koji su moje radne napore podrivali.

U vezi neraspakivanja "Bjele knjige" Kalinić Vinko mi se obratio da je Keršić za to kriv, a Saraga da to nije rekao, iako je za to znao. Odgovorio sam mu da tko je kriv neka odgovara, a ako nije onda neće biti ništa. On je izrazio bojazan da će njega za to okriviti, a ja sam mu rekao neka kaže istinu i ogradi sebe.

Čudi me što se ne postavlja pitanje o istupu Mešina na satanku koji je izjavio da nisam na kursu Pete sjednice i da sam neaktivan, a ja sam tada bio dugo bolestan. Kad sam tražio da se zbog toga javno izvini on je tražio da to učini u četri oka.

O pripremnim sastancima i emisarenju ne znam ništa.

Mislim da je ovdje trebao biti i drug iz Općinskog komiteta SK, jer sam primjetio da mi se postavljaju neadekvatna pitanja. Komisija se više bavi međuljudskim odnosima od prije dosta vremena proizašlim iz raznih drugih razloga, poslovnih, karijerističkih, klanovskih, i slično, a osnovno je da se utvrdi šta je bilo sa nacionalizmom, šovinizmom i štetom od njih.

Grba i Bjedov su mi se obratili u vezi nacionalističkih ispada, a ja sam im rekao da su to pojedinačni ekcesi i da se uzdignu iznad toga.

Parat mi je rekao da me je Brkić optužio da sam četnik, a kad sam rekao da će to ići na sud on se izvinio i povukao.

Ne znam ništa o Lazi Ožegoviću, svak zna da se on okreće kako vjetar puše, sve u svoju ličnu korist.

Štajduharova izjava da nisam ništa poduzimao po prijavama biće dokumentirano ako pogledate evidencije, pa je to još jedan dokaz da ga je neko instruirao da me optužuje da se stvar makne od najvažnije teme, a to je nacionalizam, šovinizam, "maspok" i "proljeće".

Mene su Keršićevom zaslugom izolirali u čvoru, a kada su me postavili na mjesto ekonomiste kod transportnog kontrolora tvrdili su da je tamo trebalo postaviti saobraćajnog inžinjera, iako je sistematizacijom predviđen ekonomista i rade se takvi poslovi.

Nisam član "Prosvjete" i ne znam ništa o tome.

Smatram da sam odgovorio sve tačno i iskreno iako su ovdje Jakelić Duje i Ban Jerko, koji su me optuživali, a volio bi da je bio prisutan i član Općinskog komiteta SK Split da i o njima ponešto kažem. Za ostale članove Komisije radi informacije, Ban Jerko je pikira na moje radno mjesto šefa TKP-a, a dosta je toga, kako on već zna, podmuklo i izokola poduzeo da ogađujući mene sebe izdigne, a sada mu se ukazala prilika da vodeći ovu Komisiju sebe opere, a druge ogadi, da bi mogao napredovati u karijeri i tako zadovoljiti svoju taštinu, to ćete već doživiti, to je vlaška škola iz Ljubitovice, drugog snizi da se uzdigneš, sve će fratar na ispovidi oprostiti uz odgovarajući prilog. Imati borački staž iz NOB-a s osam godina starosti na kraju rata govori dovoljno svakom pametnom i normalnom čovjeku. A Duje Jakelić, u Dugopolju ustaša, u Dicmu domobran, u Splitu komunista, u Beogradu Srbin, u Zagrebu Hrvat, a tako i po nazivima kafića, birtija i bufeta mjenja svoje opredjeljenje, pa kako kome paše. Njegovo mišljenje i stav ovise o vrsti pića koje pije, sreća je da ima jako tjelo koje to zasad dobro izdržava, a u biti nije loš čovjek, ima dobru dušu kao svaka pijanica, sve ove će on pomilovati kad se malo ugruša u prvoj birtiji. A za mene mogu reći da sam rođen u Splitu, u Omiškoj ulici, Srbin sam po nacionalnosti, Dalmatinac, žena mi je Dalmatinka, Splićanka, nismo vjernici no držimo do običaja i poštujemo tuđe ubjeđenje, a cjenim poštenje i rad bilo koje vrste, tako me ćaća radeći kao željezničar naučio. A vi kako vas volja, neću se na nikog od vas ljutiti, kako god odlučite, držeći do one da je pametniji čovjek i tovar nego li sam čovjek.

Zapisnik sa sastanka direktora STP-a Šopa u čvoru Split od 07.05.1971.godine:

- potvrđuje da je Ožegović Momčilo bio za ukidanje ŽAT-a u ovakovoj organizacionoj formi s čime su i ostali učesnici bili saglasni.

Zapisnik sa sastanka Šefa STRJ Milivoja Keršića i radnika ŽAT-a od 18.01.1971.godine:

-radnici se žale da ih šef TKP-a ne prima kad se trebaju žaliti,

-da rade po 250 sati umjesto 208 svaki mjesec,

-prima se svakakva roba na prevoz koja nije pregledana na utovaru i pretovaru, a štete pripisuju ŽAT-u,

-nenaplaćene vozarine je oko 9 miliona dinara,

Zapisnik od 29. 03. 1971. godine IO Sundikata:

-da se uvede stimulativni sistem nagrađivanja radnika, 

-ogorčeni su da je došlo do incijative da se ŽAT ukine, a da se radnike nije ništa pitalo, niti je šta organizaciono poduzeto da se ŽAT drugačije organizira,

-traže se krivci koji su predložili ukidanje ŽAT-a.

Komisija:

- očito je da su Ožegovć Momčilo i Keršić Milivoj skloni tehnokratskim potezima i da su karijeristi, 

-lične interese stavljaju ispred kolektivnog, 

- isključiti ga iz SK.

15. ŠTAJDUHAR JOSIP, autodisponent u ŽAT-u:

I - Dana 12.01.1972. godine drug Počuča Nikola u svojoj diskusiji je tražio da se utvrdi odgovornost druga Štajduhar Josipa radi toga što je Ante Caktaš izabran u visoki sindikalni forum, a da je isti izbačen iz SK zbog kleronacionalističke ideologije davno prije pojave "maspoka",te da se utvrdi aktivnost Štajduhara kao člana SK i predsjednika Sindikata čvora Split.

II - Nalaz Komisije:

U vezi zahtjeva druga Počuče Nikole da se utvrdi odgovornost druga Štajduhara zato što je Ante Caktaš izabran u sindikalne forume, a da je zbog svojih negativnih ideologija ranije isključen iz SK, Komisija je utvrdila na osnovu izjave druga Štajduhara da on lično nije predložio Antu Caktaša u sindikalni odbor niti ga je osobno poznavao sve do odlaska na osnivačku skupštinu Sindikata STP-a. Tada je na toj skupštini Ante Caktaš izabran u Predsjedništvo sindikata STP-a. Kako je došlo do toga da su on i Ante Caktaš bili predloženi i da je Ante Caktaš izabran u Predsjedništvo sindikata STP-a on ne zna. Prema izjavi Štajduhara, on nije znao da je Ante Caktaš bio ranije član SK i da je izbačen iz članstva kao kleronacionalista.

Komisija je, analizirajući rad druga Štajduhara Josipa kao člana SK i predsjednika Sindikata čvora utvrdila da je bio dosta aktivan, da je poduzimao mjere da se poboljša situacija u ŽAT-u, ali da u tom svom nastojanju nije naišao na razumjevanje i podršku pretpostavljenih, naročito šefa TKP-a.

III - Sagledavajući aktivnost Sindikata Komisija je ustanovila da je bilo tri masovna sastanka i 23 sastanka Izvršnog odbora sindikata te se na osnovu toga može konstatirati da se drug Štajduhar dosta angažirao u rješavanju problema u nadležnosti sindikata i Komisaija je mišljenja da je drug Štajduhar bio dosta aktivan u radu sindikata kao pokretač akcija za rješavanje problema radnika te da nema potrebe pozivati ga na partijsku odgovornost, jer se njegov propust ne može ničim dokazati.

Prilog:

Izjave pred Komisijom:

Štajduhar Josip, autodisponent u ŽAT-u i Predsjednik IO Sindikata čvora Split :

Koliko je bilo sastanaka vidi se iz zapisnika, bilo je tri masovna i 23 IO Sindikata.

Gibanja u čvoru među rukovodstvom odražavala su se na radnike, a naročito spor Keršić-Ožegović, koji je bio glavna tema sastanaka u ŽAT-u.

Na sastanku od 13.08.197o.godine vidi se izjava radnika ŽAT-a u vezi Momčila Ožegovića.

Incijative za sazivanje sastanaka šofera i transportnih radnika davao je IO Sindikata.

Ja sam u ŽAT u Split Predgrađe došao u osmom 197o.godine i spoznao sam da je stvar s poslovanjem u ŽAT-u vrlo loša.

Tokom rada vidio sam da je tamo većina dobrih radnika, i bilo je par loših koji su upropaštavali auta i vagone.

Nisu znali da sam ja predsjednik Sindikata.

Radnici su tražili da se zakaže sastanak i on je održan 31.01.1971.godine.

Kakav je rad u ŽAT-u bio prije mog dolaska nije mi bilo poznato.

O svemu sam upoznao Sekretara OO SK Sunaru.

Radu u ŽAT-u sam prilazio stručno kao autodisponent.

Šef TKP-a Momčilo Ožegović uvjek bi govorio "trebalo bi".

Šef STRJ Keršić bi govorio "imaš šefa TKP-a".

Čuo sam od radnika da se ukida rad na smjene i to sam provjerio kod šefa TKP-a, gdje je to potvrđeno.

Za ukudanje ŽAT-a isto tako. Još je rekao " ...kad neće da rade neka se uvede učinak...".

Nešto kasnije mi je šef TKP-a rekao da ŽAT treba ukinuti. Izjavio je to predamnom i Sunarom, a dodao je "...da je on političar ne bi ga ukida...".

Šef TKP-a je 29.03.1971.godine smjenjen zbog slabog rada u ŽAT-u.

Ja Antu Caktaša nisam poznavao lično niti me tko upozorio na njegovu biografiju.

IO Sindikata ga je predložio kao dobrog radnika, gdje sam i ja predložen.

U Predsjedništvo sindikata STP-a je izabran, a tko ga je predložio ja ne znam.

Konkretno po prijavama šef TKP-a ništa nije poduzimao, jer je govorio da se on ne želi zamjerati nikome. Izjava šefa TKP-a Momčila Ožegovića da nije bilo izgreda prije mog dolaska nije tačna.

O grupisanju oko Momčila Ožegovića prvi put danas čujem.

O organiziranju štrajka u ŽAT-u nije nitko ispred mene govorio niti da je netko u tome učestvovao.

Komisija:

- ukazati da se preispita prodor kontrarevolucionarnih ideja nacionalizma u Sindikat i da se poduzmu mjere na pročišćavanju Sindikata od tih primjesa, pošto nisu svi članovi SK.

16. KUŠTRE MILIVOJ, otpravnik vlakova u Split Predgrađu, član Radničkog savjeta ŽTP-a:

I - Uvidom u zapisnik RS ŽTP-a Zagreb od 17.10.1971.godine utvrđeno je da je Kuštre Milivoj glasao protiv skidanja tačke 1. dnevnog reda u kojoj se tražila smjena glavnog direktora ŽTP-a Tomca.

II - Komisija predlaže ovoj OO SK da se Kuštre Milivoj opozove iz RS ŽTP-a i da mu se uputi kritika zbog njegovog stava i glasanja protiv skidanja t.1. dnevnig reda na sastanku RS ŽTP-a Zagreb od 15.10.1971.godine u kojoj se tražilo da se pozove glavni direktor ŽTP-a Tomc sa svoje funkcije.

Komisija je uzela u obzir da je imenovani bio odsutan za vreme čitanja Pisma IK CK SKH i da ga je dolaskom u salu, nakon završenog čitanja Pisma i glasanja po ovoj tačci predsjedavajući naknadno upitao za njegov stav, te da je on na znajući sadržaj Pisma IK CK SKH glasao protiv skidanja t.1. s dnevnog reda.

Da nije bio tom prilikom u toku događanja imenovani je sam izjavio na sastanku OO SK 23.01.1972.godine, a to je potvrdio i drug Bilić Ivan u svojoj izjavi ovoj Komisiji. Pošto ga je drug Bilić upozorio da je trebao glasati obrnuto on se nije korigovao, pa Komisija smatra da mu se 

- uputi kritika i da se opozove kao član RS ŽTP-a Zagreb.

17.ŠUKARA MIRKO, inspektor saobraćajno-transportne kontrole i sekretar sindikata ŽTŠ-a:

I - Ova Komisija je na izvršavanje postavljenog zadatka od strane OO SK Split dana 23.01.1972.godine između ostalih drugova razgovarala i s drugom Mirkom Šukarom, inspektorom za kontrolu bezbjednosti željezničkog saobraćaja dana 10.02.1972.godine u Zagrebu. Ovaj razgovor sa njim bio je potreban radi toga što se drug Šegvić Petar, pomoćnik glavnog direktora ŽTP-a, u svojoj diskusiji na sastanku 23.01.1972.godine za neke podatke pozivao na njega.

II - Razgovaralo se s drugom Šukarom u vezi toga da nam kaže po kome je bio obavješten da u Splitu "Bjela knjiga" nije raspakovana i raspodjeljena radnicima i u vezi održavanja pripremnih sastanaka nacionalista u Komercijalnom predstavništvu u Splitu.

Drug Šukara je obavještavajući nas da ga je o tome obavjestio drug Počuča Nikla ujedno rekao, kad je upitan tko je sve učestvovao na rim pripremnim sastancima, da njemu izgleda da se želi optužiti onoga tko je pokrenuo pitanje raščišćavanja ovih odnosa, a da Komisija koja sa njim sjedi vrlo dobro zna tko je na tim sastancima prisustvovao.

Danje je prigovorio na sastav Komisije, tj. na izbor druga Bana Jerka u tu Komisiju i naglasio da drug Ban nije trebao biti član ove Komisije, a najmanje njen predsjednik, zato što je učestvovao u izradi zaključaka na Konferenciji SK čvora Split od 22.11.1971. godine.

Komisija je nakon ove njegove izjave upoznala druga Šukaru na koji način je izbarna ova Komisija i da je drug Ban Jerko na tom istom sastanku tražio da ne bude član ove komisije baš radi toga što je bio učesnik u izradi tzaključaka, ograđujući se pritom da nije učestvovao pri unošenju tačke 6.

Drug Šukara je na ovo objašnjenje ostao i dalje pri svom mišljenju i konstataciji o sastavu Komisije.

Komisija smatra da stav druga Šukare po pitanju sastava Komisije nije na mjestu, jer ova OO SK bolje poznaje svoje članove nego drug Šukara.

Isto tako Komisija ne prihvaća izjavu druga Šukare u kojoj kaže da Komisija koja sa njim sjedi vrlo doobro zna tko su ljudi koji su učestvovali na tim pripremnim sastancima u Komercijalnom predstavništvu.

U vezi toga, ne ulazeći u ostali rad i djelovanje druga Mirka Šukare, Komisija je stekla utisak da on o Komisiji ima već formirano mišljenje, a nije joj jasno odakle proističe taj njegov stav, niti ga je on obrazložio.

Komisija želi da ova OO SK zatraži putem njegove OO SK zašto je to rekao Komisiji i na osnovu čega je formirao svoje mišljenje već na početku razgovora pored toga što osobno poznaje samo jednog člana Komisije.

Iz ovoga se da zaključiti da je on na neki način bio informiran tendeciono o članovima Komisije.

III - Komisija predlaže da ova OO SK uputi OO SK Zajedničkih službi ŽTP-a Zagreb predlog da se drug Šukara Mirko opomene što se služi neprovjerenim informacijama, pošto je isti imao mogućnost da se pojavi na OO SK stanice Split i da iznese te činjenice.

Prilozi:

Izjave pred Komisijom:

Šukara Mirko, inspektor za bezbjednost saobraćaja ŽTP-a:

Bio sam tri puta na splitskoj pruzi u kontroli stanica od Primorskog Dolca do Splita.

Kada je izašla "Crvena knjiga" pomoćnik direktora drug Petar Šegvić je dao depešu da se po njoj ne vrši nikakva zvanična rasprava na društveno-političkim organizacijama, stručnim službama i organima upravljanja, a to se i pored toga u Splitu dosta aktivno radilo.

U Splitu su "Bjelu knjigu" bacili u školsku prostoriju i tamo je uzimao tko je htio, a većini radnika je bila nedostupna, dok se "Crvena knjiga" službeno raspodjelila kao da je bio u pitanju važni saobraćajni propis i po njoj se vršila detaljna rasprava, a poznato vam je da je ona bila kontrarevolucionarni i nacionalistički pamflet, dok je "Bjela knjiga" prikazala sve kontrarevolucionarne, nacionalističke i šovinistčko rušilačke poteze neformalnih grupa u ŽTP-u i republici.

Počuča Nikola me je obavjestio da se tako postupa s "Bjelom knjigom", nasuprot akciji s "Crvenom knjigom".

O pripremnim sastancima trebali ste pitati Saragu i Pribudića, a vi mislite optužiti one koji hoće da se raščisti situacija, a tko je bio na tim sastancima to vi u Komisiji dobro znate.

Vi ste u Splitu na Konferenciji SK čvora osudili druga Milutina Baltića i tako pogodovali kontrarevoluciji.

Za pripremne sastanke obavjestio me je za Keršića da tamo stalno dolazi po mišljenje, a tko drugi prisustvuje da ne zna. Mi smo pričali u privatnom razgovoru s drugom Šegvićem.

Drug Ban Jerko isto treba doći pod udar Komisije za ispitivanje njegove odgovornosti, jer on nije smio biti njen član, akomoli predsjednik, pošto je učestvovao u kreiranju zaključaka Konferencije SK čvora kada se tražila odgovornost druga Baltića. Smatram da su ti zaključci dali podršku RS ŽTP-a i Konferenciji SK ŽTP-a koji su bili na kontrarevolucionarnoj i nacionalističkoj liniji na čelu s Jakovčevićem i Karađoleom.

Drug Počuča se žalio u Šegvićevoj kancelariji na nekorektan postupak prema njemu. Smatram da se OO SK Split nije dobro postavila 12. i 23.01.1972.godine, a također da tamo ima dobrih članova SK i da imaju snage to rješiti.

Rekao sam prethodno, mislim da sam bio jasan, da nemam potrebe da sumnjam u odluke OO SK Split.

Izričit sam, mislim da Ban Jerko nije trebao biti u Komisiji. Čudno mi je da jedna tako jaka OO SK padne pod utjecaj pojedinaca.

Stiče se dojam da je u Splitu sve u redu, ali nije tako, činjenice drugačije govore.

Vidi se da su glavni kreatori svega toga negativnog u Splitu Keršić Milivoj, Škrapić Paško i Saraga Danko. Kažem kreatori, zaduženi za tu sredinu od ovih iz Zagreba, a ne samo puki naivni izvršioci. Ni tebe Bane nisu htjeli uključiti u taj uži krug iako si nastojao da im se na sve načine približiš, već su te koristili u zgodnim prilikama kao na toj Knferenciji.

Čudi me da Keršić traži odgovornost Baltića, a i sam je slao izvještaj o naconalnoj strukturi radnika, žigom i potpisom, za što ga kao podređenog ovima u Zagrebu ne krivim, ali ga krivim što to nije rekao na OO SK.

Za Ban Jerka ne bih mogao dati ocjenu odgovornosti, ali smatram da nije trebao biti u Komisiji. Znam ga već dugo, njegova karijeristička stremljenja bez podloge, perfidno djelovanje iz sjene i okretanju prema vjetru s koje strane puše, pa i ovo stanje će nastojati iskoristiti da postane neko i nešto. Meni je smješno da on ima borački status, a u kojim je to on bio partizanima u Ljubitovici u dobi starosti kad ni nos nije znao obrisati, a tamo za rata nije bilo nikakvih partizana, već se zna koga. Zar to nešto ne govori o njemu samom i njegovu moralu i poštivanju etike u SK.

Sreo sam se s Počučm kad je išao na marendu, rekao mi je da sa stvarima u Splitu nije zadovoljan i on mi je izjavio da je napadnut zbog toga što je kritikovao neke na OO SK.

To o "Bjeloj knjizi" i o Saraginoj kancelariji zapamtio sam doslovice, a to potvrđuju i činjenice, "Crvena knjiga" kao kontrarevolucionarni pamflet je detaljno proučavana i raspodjeljena na sve strane kao najvažniji saobraćajni propis, a "Bjela knjiga" je bačena u paketima u školsku prostoriju stanice Split i o njoj se nigdje nije vodila rasptava, ni po drušveno-političkm organizacijama, ni po školi, ni na bilo kojoj vrsti okupljanja radnika.

Koga je on kritikovao na sastanku OO SK niti ko je njega kritikovao nije mi rekao. Taj razgovor je bio privatne prirode.

Čini mi se da se tom razgovoru pridaje više pažnje nego događajima i radu SK u Splitu, a na marginu se guraju spiskovi, prebrojavanje, tko je to naredio i radio, i vidim da se nastoji naći neka ravnoteža između hrvatskog i srpskog nacionalizma, pa onda po onoj "krive su obe strane" umanjiti krivicu incijatora, izvršilaca, emisara i kreatora hrvatskog nacionalizma i šovinizma prebacujući dio krivnje s agresivne i masovne akcije na obrambenu reakciju manjine. Nadam se da to neće tako završiti, i među Hrvatima i Srbima ima dosta zdravih snaga i članova SK koji će se izboriti za ono za što su mnogi izginuli u ratu i neće dati da se povampire zle sile za sve građane ove Republike.

U Splitu, o5.03.1972. godine.

Komisija OO SK stanice Split:

1. Ban Jerko, predsjednik,s.r.

2. Klarić Ante, član, s.r.

3. Crnčević Đuro, član, s.r.

4. Jakelić Dujo, član, s.r.

5. Mažibrada Mile, član,s.r.

Ovaj Izvještaj je prethodno, 05.03.1972. godine razmatran na sastanku Komisije s potpredsjednikom Općinskog komiteta SK Split drugom Grubišićem i članom Komiteta zaduženim za saobraćajnu grupaciju drugom Kosovićem. Složili smo se da je Izvještaj dobra podloga za raspravu na OO SK, pa da takav ide, bez obzira na manjkavosti i nedorečenost, a poslije sastanka OO SK Komitet će zauzeti konačni stav i donjeti odgovarajuće mjere za budući rad.

Do takvog zaključka je kompromisno, u stisci vremena, došlo. U Komitetu, na Obali JNA, zgrada Socijalnog, kako su je zvali, smo sastančili od 14 sati skoro do 17.30, a sastanak OO SK je sazvan za 18 sati, pa se moralo i preko koljena lomiti, kako to ide na već uhodani način, da će se kasnije više tjelo uz naše prisustvo tim detaljnije pozabaviti i donjeti prave mjere i odluke.

Trebalo je otkloniti prigovore na objektivnost članova Komisije, Bana Jerka i Jakelić Duje, dok nas trojice, mene, Ante Klarića i Crnčević Đure nije bila sa nijedne strane upitna.

Crnčević je bio stanični blagajnik u Splitu dugi niz godina, bivši otpravnik vozova koji je izgubio prvu zdravstvenu grupu, čovjek od šezdesetak godina s neupitnim boračkim stažom radi aktivnog sudjelovanja u partizanima i bez nekih velikih funkcija u političkom radu, kojeg su poštivali svi radnici i šefovi radi poštenja, stručnosti i odmjerenosti u životnim problemima. Ante Klarić je bio pomoćnik šefa Stanice Solin, sobraćajni inžinjer, rodom iz sinjskog kraja, oženjen Srpkinjom dok je službovao po Bosni, a kasnije bio transportni kontrolor, bavio se više strukom nego politikom i po ocjeni radnika bio autoritet i pravedan u svom poslu. Mene su, kao najmlađeg, poznavali svi kao vrsnog otpravnika, neopterećenog vjerom i nacijom, odgojenog u socijalističkom duhu i spremnog da svakom pomogne u najjednostavnijim raznim životnim problemima, od pisanja molbice do upute gdje se šta rješava, a najviše zbog jednakog tretmana običnog čovjeka radnika i školovanih ljudi, ne glumeći radi naobrazbe neku prepotentnu gospštinu. Za nas trojicu nije bilo prigovora s nijedne strane, ni od "optuženih" ni od šire javnosti, dok tako nije bilo s Banom i Jakelićem.

Banu su zamjerali karijerizam bez osnova, pošto su svi znali da sve znanje šta je stekao je bilo s kurseva i večernjih škola, a koje je on, uzdižući sebe, smatrao većim od redovnih škola i fakulteta. Zamjerali su mu i "vlaške kurbarije", a to znači da iz prikrajka do zadnjeg trena vreba ka lisica pa se u zgodnom momentu istrči u prve redove i pojavi kao prvoborac i bere tuđe zasluge i lovorike. Ni ovaj put niko nije računa na njegovu objektivnost, već samo na korist koju on želi za sebe izvući, a to je značilo da treba skloniti sve one koji su mu na putu, tako da on ostane jedini najpošteniji i najbolji. Jakelić Duje je bio umišljena visoka ljudina, čije raspoloženje je ovisilo o piću, koje je on zna ponekad kontrolirati, ali često se nije dalo ispraviti ono što bi prethodno iskrivio. Prepotencijom svojstvenom fizički krupnim, visokim i zgodnim ljudima zna bi on djeliti lekcije svima i svakome, a sutradan se povlačiti u svoj atar i tumačiti kako je on drugačije mislio i htio reći. A obojicu su krasili, i poslije dugogodišnjeg života u gradu, vlaški zagorski govor i način ophođenja, pa bi bilo često smješno čuti neke latinske rječi ili izreke u kombinaciji sa "iđem", "nu ti krvi Isukrstove", koje bi neki cinično a neki posprdno komentirali.

Ban Jerko je, koristeći prokušanu taktiku "napadni drugog da obraniš sebe", rekao da je njegova savjest čista i da je uvjek djelovao komunistički, a da u zaključcima Konferencije SK čvora Split kada je na Keršićevu incijativu tražena ostavka Milutina Baltića nije sudjelovao i da ga se zlonamjerno optužuje, a da je on partizanski staž "zaradio" na legalan način , uz svjedočenje sudrugova iz kraja, koji su potvrdili, a šta je i stvarana istina, da je bio kurir kao pionir radi poznavanja kraja i ruta kuda se trebala partizanska pošta raznositi.A na pitanje kako to da nije reagovao kad se prozivao drug Milutin Baltić, koji je javno iznio da su se vršila prebrojavanja radnika na željeznici po nacionalnosti, odgovorio je da su ga sprečili da diskutuje i da je on iz protesta napustio skup, a što u zapisniku nije navedeno. Također je izjavio da on nije karijerista, da je svjestan svojih dometa u struci, ali da ni oni koji su sada na funkcijama nisu u tom smislu ništa bolji od njega.

Duje Jakelić je sebe pravdao da ga mnogi ne podnose, čak mrze, zbog njegove sklonosti da svakom istinu skreše u brk, pa ma gdje to bilo, na sastanku, ulici ili vlaku, i da je to razlog što se o njemu svašta iznosilo, a kad se vidi ko je iznosio, zna se da su na suprotnim stranama. A da je nacionalista ne bi se ženio Srpkinjom s kojom je skoro dva desetljeća u braku.

Đuro Crnčević je dao ocjenu da ova provala nacionalizma i šovinizma nije slučajna i da se ona odavno priprema, dovoljno je proputovati kroz Jugoslaviju i viditi kako se ta ravnopravnost u bratstvu i jedinstvu primjenjuje na najobičnijim stvarima. Po Srbiji s AP su svuda natpisi na javnim ustaovama latinični i ćirilični, u BiH također, a u Hrvatskoj već odavna nema ćirilice iako su oba naroda konstitutativna, Hrvati i Srbi, iako zakonski propisi drugačije kažu. A to je počelo ranije od pojave "maspoka", pa niko nije reagira. U osnovnim školama gdje je pretežno hrvatsko stanovništvo ćirilica skoro da se ne uči, djeca je ne znaju ni čitati ni pisati, a kod zamjene obnove natpisa na staničnim zgradama se stavlja samo latinica, čak i u mjestima gdje je pretežno srpsko stanovništvo, a isto je i s tablama na cestama kojima se obilježavaju mjesta ili nazivi nekih lokaliteta. I on smatra da je "maspok" samo ubrzao stvari koje su se dosada, tamo od 1966. godine, potiho sprovodile.

Ante Klarić je podržao Đurina zapažanja i upitao se dali mi sada, na ovako niskom nivou, možemo tu šta rješiti. A bilo bi dobro da se "odozgo" pokaže primjer, da mjera koliko i kako se s negativnostima iz "maspoka" može obračunati.

Ja sam tražio od članova Komiteta da nas obavjeste kako i na koji način će biti sankcionirani vođe "maspoka" odnosno "hrvatskog proljeća". Ako će sve završiti političkom odgovornošću, smjenama i penzionisanjem onda nema smisla na ovako niskom nivou društva, u poduzećima, gdje su većinom izvršioci regrutirani raznoraznim porivima, da mi primjenjujemo strože mjere. I pitao sam da li će se sa stane SUP-a i tužilaštva vršiti istrage, ako ne svuda, ali bar kod incijatora i glavnih protagonista, radi veza s inostranstvom, ustaškom emigracijom i kleronacionalistima, o čemu se u stranoj štampi otvorno piše. I posebno sam naglasio da treba razotkriti "strogo.pov." dopise, ko je iz ONO s tim rukovodio i koja je ekipa tamo formirana, te šta po tome radi Armija?

Komitetlije nisu dale nikakve konkretne odgovore, navještavajući da će biti i sudskih istraga, ali da je sada potrebna prvenstveno politička ocjena pojedinaca članova SK na svakom nivou organizacije, a da će se ti materijali pregledati i da će SUP i tužilaštvo, te Vojska, gdje ocjene da je potrebno napraviti detaljne službene istrage.

Sve mi je tad bilo jasno, biće vike i galame, tu i tamo će se izvršiti preraspored kadrova, formalno će se nešto napraviti, a suština će ostati ista. Masovno primani u članstvo SK će tu i ostati, iako većina njih nije pročitala ni statut SKJ niti zna šta je to komunizam odnosno socijalizam, akamoli da zna nešto o djelima Marksa, Engelsa, Lenjina i drugih teoretičara komunizma ili socijalizma, a kojima će partijska knjižica služiti samo za probitak, kao dodatni argument, u karijeri. Sve će se svesti na to da je oluja prošla, ko je nastrada nastrada je, a iće se na to da se rasteže vreme kroz dosadna ideološka predavanja na svim nivoima organizacije SK, od kojih nema ni štete ni koristi, a bura u vrhovima "crvene buržoazije" će privremeno utihnuti, te će se kanalisati u rasprave o ustavnim amandmanima i budućem ustavu SFRJ.

- "Kad je tako ne trebamo ni mi biti veći katolici od pape, valjda će biti dovoljno da se ukaže pojedincima na njihove greške, a zašto bi nekome "piši" u tom "maspoku" sjekli glavu, kad će oni gore proći lišo." - rekoh na kraju rezignirano.

- "Pa nek ide ovako kako ste napisali, a poslije će se viditi na Komitetu, poslije rasprava na OO SK , i stava CK SKH da li treba oštrije ili na drugi način." - slegnu ramenima potpredsjednik Grubišić gledajući na sat.

Vraćali smo se pješke niz Obalu JNA i Rivu do Doma željezničara u Končarevoj. Ban mi prigovori:

- "Ti Mile ublaži stav!"

- "Kakvo ublažavanje, vidićeš šta će biti na OO SK: "ni luk jeo ni luk mirisao", "svi krivi, kakvi pojedinci", "ta svi smo od krvi i mesa, ljudi smo, svak može pogrešiti", "ima obitelj, djecu i ženu, oni nisu krivi", itd. to će ti biti uobičajene fraze." - rekoh mu pružajući korak da izbjegnem uličnu konverzaciju.

A on zasta, promješa papire koje je nosio pod miškom, te crven ka rak u licu krenu za nama. Vidilo se da mu nešto nije po mjeri.